Iako u središtu jest priča o Ruti Tannenbaum, Jergović je, dakako, i dalje sklon digresivnosti koja u njezinu priču upisuje priče i sudbine drugih, te ulančava fabulu, dajući joj žanrovska obilježja koja daleko nadmašuju tek linearnu fikcionalnu biografiju. Preko glavne junakinje, djevojčice rođene u činovničkoj zagrebačkoj židovskoj obitelji, koja je od najranije dobi iskazivala neobičnost, ali i...

Novim naslovom, «Dnevnikom besposličara», Vadanjel se predstavlja kao prozaik; riječ je, naime, o kratkom fragmentarnom romanu, zbirci zapisa iz svakodnevice koje povezuje pripovjedač u prvome licu. U svojoj kritici Vadanjelove poezije Krešimir Bagić je primjetio kako je riječ o «pjesniku detalja» koji se koristi obrascem pjesme u prozi i fragmentarnim karakterom govora. Te bi se konstatacije gotovo mogle...

Svako je poglavlje strukturirano prema globalno prihvaćenom konceptu koji se temelji na spoju fictiona i factiona. Od prve stanice, Zadra, u kojem se navodno slavni Hitchock divio zalasku sunca, do završnog Novigrada u kojem predavao Chomski, koncept je isti i zapravo vrlo mehanički izveden. Vujičić i Špoljar polaze od dobro poznatog i često vrlo mistificiranog podatka kako su Hrvatsku tijekom njezine...

Rudaničina obiteljska priča, otvorenog kraja i s bezbroj mogućnosti kako će se sve to skupa rasplesti, što omogućava njezina «fora» u povezivanju monologa, neka je vrsta hrvatske «American beauty». Članovi obitelji redom imaju neke svoje mračne tajne koje im je itekako omogućio tipično hrvatski background kakvim ga vidi autorica u svim svojim romanima i kolumnama. Neki će od njih prodati majčin grob...

U novijim naslovima, poput »Naših ljubavi, naših bolesti« ili »Zelenih čarapa«, doista joj se može zamjeriti svojevrsno ponavljanje motiva, ustrajavanje na istim pripovjednim postupcima čak i kad to nije potrebno ili pak »starinskost« nekih stavova koje u refleksivnim dijelovima izriče pripovjedačko ja, no istovremeno je tu riječ o jednoj od rijetkih pripovjedačica koja ne mari za trendove i...

«Aristotel u Bagdadu», kako je jasno iz rečenog, roman je velikih pretenzija i poteza, u kojem se vrlo brzo uočava ključni problem. Bukvić, naime, misli isključivo dramski i od toga ne može pobjeći. Zbog toga je u njegovom romanu gotovo posve narušena romaneskna struktura i kompozicija, a zaplet, rasplet, karakterizacija likova i izmjene epizoda izvedene su posve dramskim principima. Bukvić je očiti...