Prozno pismo Ivane Šojat-Kuči nimalo se ne uklapa u trendove, niti takav interes uopće svojim pisanjem zaziva. Njezina nova zbirka, korektnih i sasvim solidno napisanih priča, donosi dvanaest uravnoteženih proza u kojima se ispisuju sudbine ljudi posvađanih sa srećom, male životne priče od kojih samo neke, zbog intenziteta tragičnosti, mogu računati da će završiti kao kratka vijest nagdje na rubovima...

"Stvarnosne" teme ulaze u Ušumovićeve priče suptilno i nenasilno, ali su i kao takve vrlo jasno prisutne, a kroz devet priča u kojima se pojavljuje čitava galerija likova (u rasponu od Japanaca koji su se vlastitom voljom privremeno naselili u Subotici do starice koju komunistička vlast riješava "tereta" naslijeđene tvornice), uobličava se mračna i sugestivna slika grada u vojvođanskoj ravnici,...

Lujanovićeve priče obilježava tradicija i suvremenost bosanskohercegovačkog pripovijedanja, pa se i njihovo kontekstualiziranje najlakše može i obaviti na toj relaciji. Dio je priča smješten u Bosnu i sugestivno oslikava specifičan mentalitet i atmosferu, dok će dio biti dislociran nekako u skladu s autovim promjenama mjesta boravka. Njegovi su likovi tzv. mali ljudi oko kojih se uobličavaju tragične i...

Roman kroz priče iz psihijatrijske ordinacije uobličava vrlo kritičnu i vrlo realnu sliku hrvatskoga društva, mogli bismo reći netipična "stvarnosna proza" koja cijeloj stvari pristupa u literarnom smislu ambicioznije, manje kao preslikavanje, a više kao problematiziranje. Roman, u kojem su vidljivi svi potrebni uzorci tipičih neuralgičnih točaka, zamišljen je tako da njime dominira problem razočaranih...

Roman Stele Jelinčić svakako je događaj na našoj urbanoj sceni, ako takva još uopće postoji. Ma koliko šutjeli o tome, prevladavajuća muška domaća proza, u kojoj se “žensko pismo” svodi na klasik(ic)e poput Slavenke Drakulić i Dubravke Ugrešić, zametke domaćeg chick-lita ili pak uspješnice koje pod ženskom etiketom prodaju svjetonazore naših baka, doista je sa Stelom Jelinčić dobila...

"Raspeće strasti" već i naslovom sugerira o kakvom će romanu biti riječ - osuvremenjivanje i "otjelovljenje" Marije Magdalene, između ostaloga inspirirano i knjigama kao što su "Sveta krv, sveti gral" ili pak megauspješnica "Da Vincijev kod", na koje se i autor sam referira u uvodnome dijelu, natopljeno je ogromnom količinom patosa i vrlo izravnim rabljenjem religiozne simbolike, no ipak bez ozbiljne...