Kritika •
23.04.2008.
Igor Čumandra : Posljednji čovjek koji je umro prije rata
Riječ je o romanu vrlo labave strukture, u kojem se događaji iz vanjskoga svijeta prelamaju kroz svijest pripovjedača, 37-godišnjaka koji je «zaboravio prošlost, tražio sadašnjost i nije napravio mjesta za budućnost». Iz pozicije stranca u stranome gradu ili nakon povratka na mjesto koje se naziva domom, sam sa sobom ili u društvu lutke za napuhavanje, pripovjedač je propusan za tematiziranje samoće,...
Kritika •
16.04.2008.
Bekim Sejranović : Nigdje, niotkuda
Sejranovićev je roman tužan i sjetan onoliko koliko su to sudbine ljudi koji ni jedno mjesto na svijetu bez rezerve ne mogu nazvati domom, premrežen brojnim smrtima, osjećajem nesigurnosti i straha. To je snažna i neispolirana tjeskobna slika svijeta u kojem je prošlost ušljiva, sadašnjost šugava, a budućnost crvljiva. Ključne točke svakako su prisilne egzil situacije koje ipak ne dopuštaju...