Fragmentarna struktura teksta pokušava reflektirati stvarnost iz svih njenih zakučastih puteva, logika i modaliteta. U tom smislu 'Maksimum jata' traga za 'autentičnim' pripovijedanjem života koji se, kako nam je poznato, rijetko odvija u smislenim cjelinama i uglavnom se odvija u razgovoru sa samim sobom.

Jezik njenih priča je, poput samih junakinja, životan i uvjerljiv, a opet običan, neočuđen. I kad piše svađu, i kad piše raspravu, i kad piše zajedljivi komentar i ironiju, i kad je cinična, i kad se smije, i kad su joj likovi tužni, zlobni, blesavi ili samo nezainteresirani, Tanja Mravak uvijek ostaje unutar okvira govora, pokazujući kako se običnom komunikacijom pripovijedaju bogati svjetovi ispunjeni...