Zbirka je monolitne strukture, prigodno se otvara pjesmom Iz tame prema svjetlu, alegorija rađanja i slavenskih kultova koji u prirodi pronalaze korijen svakog blagoslova i prokletstva. Napisana u maniri lirskog solilokvija, prirodno odražava osobnost samog autora koji uvijek i prije svega govori iz vlastite pozicije, a mogući dijalog prepušta čitatelju. Njegov deus nije ex machina, nego pustinjak koji u svojoj...

Stilski gotovo u maniru sitnog veza, Pogačarov vokabular ne zalazi u metajezik nego, uvjetno rečeno, metalingvistiku. Kroz nju se treba pažljivo probijati kako bismo je adekvatno cijenili, iako svatko za sebe mora odlučiti što (mu) to znači. Ako je istina da o čemu god da piše, pisac zapravo piše o sebi, jednaka je istina da se prije ili kasnije, u različitim oblicima, svaki vraća i u svoj matični žanr.