Nezaštićeni svjedok vlastite fikcije Nenad Stipanić uvjeren je da je njegova knjiga crnohumorna. Iako sam svjestan činjenice da će poneki čitatelj, s umjerenim pravom u granicama zdravog (i normalnog) rezoniranja, reći da sam se poduhitio uzdužnog cijepanja autorsko-svjedočne dlake, dovest ću u pitanje autorovu tvrdnju i nastaviti s pretpostavkom da je autor tek možda djelomično u pravu kada o vlastitom...

Apelativna kulturalna balistika Aide Bagić na običan se jezik može prevesti ovako: polikulturalnost, paradoksalna dvojezičnost unutar za nju lingvistički jednog jezika čijim se varijantama slobodno služi, u nemogućnosti da zažive u javnome prostoru na razini kolektiva, mimikriraju se u očito manje opasne zabrane na razini individue od kojih su najčitljivije homo i biseksualnost.

Kultura koja sveukupnost duhovnosti i religioznosti isključivo izjednačuje s monolitom kršćanstva ograničena je u duhu. Nadu u njezin oporavak, barem na razini štepanja i krpanja duha, budi nečija želja, poput ove Brkićeve, ne samo da razapne stihove od bogoljublja do bogohuljenja, nego i da premosti tu ionako izvanjsku, nasilnu i time po nacionalni pjesnički korpus irelevantnu podjelu na...

Osobna poetika Ivana Hercega na tragu je onih poetika koje se obraćaju svijetu punom znakova. Plašt znakova koji je prikrivao svijet na kakvoga kada piše o riječima i stvarima misli Michel Foucault... Sastavljena od varljivih slova koje čine riječi (od kojih je sastavljen jezik), imena o kojima piše Herceg su neizreciva, stvari nestaju ili se skrivaju, do njih se ili dopire slutnjom ili se rezignacijom...

Suvereno baratajući dominantnim lokalnim koloritima unutar varijeteta (dalmatinske čakavštine i »krapinske« kajkavštine) Britvić je, možda i po "prirodnoj" inerciji osobnih dimenzija totalne kulture unutar nacionalne totalitarnosti štokavskog, dvadesetom stoljeću pokazao kako sva tri jezika-unutar-Jezika mogu supostojati. Ne kao veliki i mali, ne unutar izvanjezične hijerarhije, nego kao one male i...

Ne znam zašto, iskustvo bit će, ali kadgod vidim da neka knjiga izađe u nečem što samo sebe zove "posebna izdanja" zapitam se tko tu kome vraća koji dug i zašto. Posebna izdanja!? Da to uglavnom, a u nas sve više i u pravilu, znači uredničku ispriku (koja je i rubno nekulturna) za nekvalitetu pjesama osobe koja je, iz bog zna kojih razloga, nekoga iz procesa tiskanja u Hrvata, nečim zadužila, i kojoj...