Moderna vremena

Pogledaj... sve je puno knjiga.

Ilustracije: John Tenniel

Nikola Petković ×

Kritika • 08.09.2010.

Jakša Fiamengo : Jeka

U potrazi za raspoloživim značenjima fundusa koji pripada ne tako davno oslobođenom neznancu u tekstu svijeta, Fiamengo se vraća igri svjetla i sjene. Dok mikropoetizira prostor iskoraka u svijet, pjesnik dokumentira: "Ležeći likovi pokojnika / zure u onu svoju bijelu točku (...) njihova svjetlost / samo je opetovanje odsutnosti..." te tako ponavlja suvišnost ontoteologije Zapada prema kojoj postoji...
Kritika • 31.08.2010.

Gordana Benić : Banalis Gloria

Svemirski sudar triju disciplina: astronomije, astrologije i poezije - ta kolizija kartografije svijeta povrh svjetova u kojoj se izvanjska iznutrica svemira sferično proteže jezikom koji u ovoj knjizi najviše gubi postajući pukom nomenklaturom za jednakovremeno šifriranje, dešifriranje i rešifriranje misterija, polučili su knjigu za koju tvrdim, svjestan da ću izazvati podsmjeh u misterij upućenih...
Kritika • 18.08.2010.

Nikola Kraljić : Vega

Poezija ove knjige odmakla je barem korak dalje od binarnosti partikularno - univerzalno i sintetizirala u jednu novu, od binarizama odvojenu kvalitetu. Ovdje je svemir u zavičaju, a zavičaj u svemiru... Panteistički obogotvoreni svijet čiji najmanji detalji materijalizacije duha (ježica s ježićima koja "piva Zdravomariju", kupina, burin z Urinja...) kao i beskuon (Mliječna staza i kolovoški roj ...
Kritika • 30.07.2010.

Milorad Stojević : Zaokret u pejzažu

Ova je knjiga sasvim logičan nastavak koji dokumentira intelektualnu popudbinu autora organskog intelektualca koji je odlučio identitetnu potragu strateški na trenutak izmjestiti iz domene eksplikacije tjelesnosti teksta, u onu na koju se autonomija tekstualnosti u pravilu naslanja, a kolokvijalno se odaziva na ime intelektualne autobiografije. Uopće ne čudi što je u svijetu u kojemu su »silnici jedini kupci...
Kritika • 22.07.2010.

Kristina Kegljen : Ne poklanjaj srce divljim stvorovima

Tijelo kojega pjesnikinja daje na uvid i korištenje Ljubavi, bilo da se radi o koštanom ovitku u predjelu zdjelice, ili o rascvjetaloj koži »u podnožju rane na sjevernom dijelu (...) leđa«, u kriptokupletu pjesme »Ližući ranu« je – kaže pjesnikinja – »moja najveća bolest«, a »za bolest nema lijeka«. Bolest koja nije specificirana, osim što je tijelo, tako prestaje biti bolest kao...
Kritika • 21.07.2010.

Ahmed Burić

Kritika • 12.05.2010.

Ivica Prtenjača : Okrutnost

Duboko subjektivno svjedočanstvo krize subjekta, pri samom početku knjige posreduje informaciju da je na pola svoga životnoga puta pjesnik na početku finalnog silaska u sebe koji zapravo sluti kraj pisanja njegove poezije, odlučio nešto/nekoga... čekati. U predvorju novog heorizma gdje "Jednodnevni heroj leži u bolničkom krevetu", junak naš piše: "Čekam da u mene uđe ribar i baci mrežu / koja...
Kritika • 05.05.2010.

Miroslav Kirin : Zbiljka

Kirinove prikaze s početka knjige iskre neobično sugestibilno estetiziranu i intimiziranu psihopatologiju svakodnevice. Oni prolaze kraj i kroz nas, katkad su tako blizu da, ulazeći nam u prostor, prijete ući u prostor našeg tijela. Iako ih od sebe ne tjera, Kirin opetovano puta potcrtava poetizirane verzije jedne od temeljnih definicija slobode: moja sloboda prestaje u onom trenutku u kojem uđe u...
Kritika • 28.04.2010.

Sead Begović : Uresi

Begović nesumnjivo voli jezik. Ali, zašto to izrijekom ističe? Primjedba o pozicioniranju i repozicioniranju "dijalekata" unutar jezika možda čak i ne ide pjesniku. Dapače, u puno većoj mjeri, ona ide kulturi, odnosno u kulturi očito utkanoj, pretpostavljenoj sablazni koja zahtjeva pogovor koji kao da se opravdava pišući da voli, "dijalekte" upisujući ih u standard "kao da se ništa nije desilo"?