Prilagodbe

Moderna vremena

Pogledaj... sve je puno knjiga.

Ilustracije: John Tenniel

Vanja Kulaš ×

Razgovor • 17.05.2019.

Srđan Valjarević : Ponekad je dovoljno samo hodati

Ne smetaju mi usporedbe sa Bukovskim, to je tako, mogao je da bude i neki drugi autor, usporedbe uvek postoje, neko to na taj način vidi i to je u redu. Bukovski je bio veliki pesnik, meni je puno značio, ne onoliko koliko priče Roberta Valzera koje mi znače mnogo i danas.
Kritika • 09.05.2019.

Darko Cvijetić : Schindlerov lift

Darko Cvijetić posjeo nas je pred jezgrovit i artikuliran dokument jedne kolektivne traume, pred autentično svjedočanstvo premreženo zrnatim slikama, zamućenim negdje optimizmom pamćenja, a drugdje opet posljedicama proživljenog.
Kritika • 29.04.2019.

Max Jacob : Crni kabinet

Svojevrsnom stilskom vježbom, Jacob gradi samostojno funkcionalan svijet, opipljiv, prirodan, uvjerljiv. Radi to poigravajući se nadahnuto bogatim i kompleksnim jezičnim registrima. Autor upotpunjuje složenu fresku francuskog društva, dok se u podtekstu prepušta urnebesnoj kritici malograđanštine, ljudskih slabosti i zabluda.
Kritika • 15.04.2019.

Zoran Malkoč : Umro Supermen

Literarni mikrokozmos Zorana Malkoča glasan je i kakofoničan, kadrovi široki, pejzaži razvedeni, scene masovne i pijane od švenkanja, a poneku intimniju sliku, jer ima i takvih, valja promatrati duže, pažljivije, zbog fine nijansiranosti karaktera i odnosa.
Kritika • 04.03.2019.

Selvedin Avdić : Kap veselja

Snolike, somnabulne proze Selvedina Avdića istinsko su otkriće; na koncu, kad se po strani ostave svi pokušaji otključavanja priče i tumačenja značenja, ostaje katarzični užitak pročitanog, čitateljeva zahvalnost za sve u tekstu proživljeno.
Kritika • 07.05.2018.

Gaëlle Josse : Posljednji čuvar Ellis Islanda

Kad nakon tjedana bez svjetla i zraka stanu na čvrsto tlo, ispljunuti iz brodskih trbuha više mrtvi nego živi, to još uvijek nije Amerika, barem za njih nije, jer otok Ellis, tek nekoliko varljivih milja udaljen od Manhattana, točkica je između dvaju svjetova, daleko od onoga u kojem nisu mogli o(p)stati, ali ništa bliža ovome kojem možda neće smjeti pristupiti.
Razgovor • 16.03.2018.

Margareta Peršić : Volim osamu, tjera me da raširim krila, idem među ljude i čudim se

Svi mi oslikavamo jedni drugima priče i živote, samo ovisi u kojoj mjeri, kojoj boji i kojem tonalitetu. Volim unijeti vedrinu, veselje i kiselo zelje u priče koje oslikavam i nemam problem s onim napisanim. Veći mi je problem što mnoge predivne priče ne ugledaju svjetlo dana, a neke suhe, neinspirativne vire iza svakog ugla, rađaju se, niču, multipliciraju u svim oblicima