Prvo se moram i sama upitati zašto sam tako iskomplicirala knjigu i zašto nema slika nego Ivana Sajko unutra čak opisuje kako joj se gade svi ti turisti, nema ni zamamnih recepata, nego Drago Orlić piše kako su Istrani uvijek bili gladni, pa su kuhali juhu od kamena, nema ni golišavih cura u bikinijima na plaži nekog mega-hotela, nego se Daša Drndić prisjeća kako je imala «grozne, poluortopedske,...

Atmosfera njegovih priča, svjetonazor njegovih likova, način na koji gradi i poentira svoje kratke priče, pa i neskrivena nostalgija i melankolija pri spomenu na ta važna vremena (treba li reći, negdje na potezu od »Zvečke« do »Blata«) sve su to elementi koji Popovića i dalje iskazuju kao nepopravljivog »osamdesetaša«, u čemu na neki način i leži glavni šarm njegovih priča. Popović nas tako...