Za Nádasa je pisanje neprekidna borba s jezikom koji 'nasrće' na njega pokušavajući mu nametnuti svoje banalnosti, to je minuciozan rad na odabiru riječi, muzikalnosti i ritmu rečenica. Pisanje je za njega profesija kao i svaka druga, pitanje upornosti i usredotočenosti na svoj rad a ne 'poziv' ili 'poslanje'. Pisanje nema veze s nadahnućem jer mu se, kao što kaže, za svih tih godina i desetljeća koliko...

Meyerova biografija Hanne Arendt razotkriva nam pozadinu stvari, kada je riječ o zapitanosti – udivljenju što ga mnogi čitatelji diljem svijeta, i sada već u slijedu generacija, gaje naspram filozofsko teorijskog djela ove autorice, dajući nam precizan odgovor na pitanje 'Kako?', odnosno, podrobnije, na pitanje - Kako joj je uspjelo uspostaviti tako stožerne, podrobne, iznimno duboke i oštroumno nijansirane...

Upravo je heterogenost i neujednačenost (ne u negativnom smislu!) pripovjednih i nepripovjednih dijelova glavna prednost Kingove knjige 'O pisanju'. Zamišljena kao priručnik za pisanje, a izvedena kao autobiografski tekst koji se isprepleće sa savjetima o pisanju, ova vas knjiga zasigurno neće učiniti piscem, ali će vas učiniti boljim čitateljem jer će vas navesti da književni tekst pogledate očima...

Roman 'Mi, preživjeli' malezijskog pisca Tasha Awa dojmljivo je ostvarenje. Naracija plijeni izvedbenom uvjerljivošću: nadasve suptilnim kombiniranjem kolokvijalnih (često nenaznačenih) dijaloga, te gdjekad hiperrealističkih, mada sažetih opisa. Stilske oscilacije nisu uočljive, a strategije koje prepoznajemo odgovaraju nekim od nadaleko poznatih prosedea iz književne povijesti.

Emerson je jedinstven jer zna misliti široko i kompleksno, a misao iznijeti gotovo lapidarno. Egzaltiranost odabranog tonaliteta kojim su eseji pisani razumijevamo ovdje kao stil čija suština, kao suština svakoga stila, leži u tajnoj unutarnjoj etici - a ovdje se stječe dojam kako Emerson o odabranim velikim ljudima ne piše zato što ih svojim pisanjem želi učiniti još većima, već zato jer je vođen...