Kako bez posljedica na vlastiti integritet (i po doma i po vani) sanjati da si trafikantica iz Norveške koja nikada nije bila južnije od Osla, i kako joj učinkovito dopustiti da sanja o tebi, kada ti je »još od predaka ostalo govno od tovara na poljskom/putu, potreba da se posadi(m) u vinograd i nasmijava(m)/čvorke. Jednostavno. Napiše se ovako genijalna knjiga. A knjiga je genijalna iz jednostavnog razloga:...

Ona od rujna čeka prosinac, već krajem osmog mjeseca, u kupaćim gaćicama, pita: kad će Božić? Onda ja moram lagat da će brzo, jer njoj još skroz ne ide u glavu da nisam ja ta koja odlučuje o rođendanima, božićima, o tome hoće li, gdje i kad pasti snijeg. Nekako je jedva i nevoljko prihvatila činjenicu da ne mogu maknit kišu iz parka.