Znam sve o ovakvim strahotama, jer se i u mojoj obitelji njeguje duga i neslavna proizvodnja vina. Samo što grožđe ne kupujemo, nego imamo svoja dva vinograda. Nekome će se zacijelo učiniti neodoljivo romantičnim, vinogradi uvijek ispadnu lijepo na televiziji, baš kao i polumračni podrumi s nizovima prašnjavih boca na policama i trbušastim bačvama s rezbarenim obiteljskim grbom. Vjerujte mi, uživo je to...

„Po mene je dolazija svaki dan autobus", rekla mi je svojedobno tronutim glasom jedna bivša radnica Jugoplastike, i tek kad čovjek to čuje sjeti se koliko je to nezamislivo u današnjoj ekonomiji, gdje nakon isteka osam radnih sati "djelatnik" (ne "radnik!") može računati samo na sebe i svoje biološke bližnje. Onog časa kad je izgubila industriju, Hrvatska se mentalitetno vratila u svoje prirodno,...

"Čekaj, a di su ti skale?", upita netko znatiželjno. "Skale?", zgrane se domaćin i u trenutku problijedi od užasa. Vidiš, uopće nije mislio na to. Napravio je kuću na dva kata, a nema stubišta. Na svom kraju stola ja se kratko zacerekam zamišljajući ga kako se uz fasadu, po ukrasnom bršljanu, vere u spavaonicu i sve se glave u času okrenu prema meni. Prekaljeni me gastarbajteri strogo pogledaju. Tko je...

»Dečko, dama, kreten, drot«, osim što pronalazi dobra rješenja za sudbine likova koji nas prate tijekom cijele trilogije i osim što donosi uvjerljivu priču iz hrvatske zbilje, čiji rubovi uvijek imaju »uporišta« u mafijaškim poslovima svih vrsta, posjeduje i neke druge dimenzije na kojima Popović skuplja dodatne bodove. Nije to samo »stvarnosna« proza bazirana na napetim krimi-obračunima i tipičnim...

Ljeti se uvijek malo zaprepastim time gdje zapravo živim. Dalmacija zimi izgleda čovječnije. Puste tihe kamene ulice djeluju pitomije, ljepše, ili makar ja, gledajući zatvorene škure, zamišljam da iza njih žive neki pristojni, čestiti, pametni ljudi. No, neka samo malo zatopli, narod se skine u bermude i kratke rukave, razgoliti se i njihova prava narav. Na blistavom srpanjskom suncu otkrije se njihova...

U društvu koje tek zida tržišno društvo (poput našeg) vesterne čovjek treba uzimati jako ozbiljno. Jer, iza infantilne ikonografije revolvera i šešira, svi bolji američki vesterni zapravo pričaju priču o onom procesu u kojem se mi u Hrvatskoj danas nalazimo: o procesu prijelaza iz kaosa u civilizaciju, iz društva nereda u društvo reda, iz društva u kojem se uspijeva silom u društvo u kojem se uspijeva...