Ivan Herceg izgubljenu nevinost svijeta ne pronalazi na aerodromskom šalteru za izgubljene stvari nego ispod površine, u metatekstu bez pretenzija. Nemilosrdan je jedino prema sebi, ali ta svojevrsna autodestrukcija je alat oslobođenja, a ne kazne. Ako uopće postoji, konačna poruka i dilema 'Duhova iz zlatne omče' je vjekovječni prerogativ nepripadanja, otpor tribalizmu svake vrste i njegovih nuspojava.

Nasilje je – kodirano u čovjekovu genomu – trajno koliko i ljudski rod. U svojem romanu 'Nebo pod Berlinom' Jaroslav Rudiš ne propušta upozoriti na rezignaciju kao neminovnost koju nijedna generacija nije uspjela (ili ne može) izbjeći – pa tako ni šezdesetosmaši zaljubljeni u ideal ravnoteže koja isključuje sukob i uspostavlja trajni te sveopći mir.