Konfesionalna lirika Tijane Vukić, nakon što se ogoli u tekstu dvaju neujednačenih ciklusa ("Ukorijenjena u tebi" i "Ne spavam gola") disciplinira i "povlači" u naoko sigurne prostore spoznaje da "Svako lice skriva svoj dvor". Isprva prepoznata masi u koju ih guraju obveze svakodnevice: u redovima u banci, u liječničkim ordinacijama, privremeno izobličena u njih utisnutim mobitelima... lica se, svako od njih...

Gotovo da i nema teme koja u brojnim mini esejima kojima je premrežen ovaj roman nije dodirnuta – od ptičje gripe do prijetećih ekoloških katastrofa, od apsurdnog razvoja farmaceutske indrustrije do dnevnih listova koji se povlače na internet, od nagovještaja prirodnih katastrofa do uvriježenja koncepta neznanja, od apsurda korporacija do šverca organa, vjerskih sekti i narkobandi, kao i pornografije u...