„Poslije Krista" izvanredan je esej o borbi povijesnih titana. Aleksis pronalazi njegov simbolički epicentar: monašku zajednicu s Atosa, Svete Gore. Podjela između antičkog helenizma i bizantskog pravoslavlja još i danas obilježava Grčku. Pravoslavni monasi negiraju antiku i sekularno društvo: „iz njihovih usta govori deset stoljeća krščanstva, pedeset bizantskih careva i svi sveci na...

Što vrijedi da u svakoj pjesmi koja govori o užasima disfunkcionalne obitelji, o stravi disfunkcionalne obitelji maloga naroda, o opasnostima nomadizma i kulturalnoj šutnji i pristajanju na ukorijenjenost, o jezi tranzicije koja nesmiljeno proždire one koji su je, tada kada je Mariji bilo šest, s nestrpljenjem prizivali, o našem kolektivnom dobrovoljnom pristajanju na ropstvo, o vremenu bez središta... o...

Škare je svoj vodič, nakon osobnijeg uvoda, podijelio na poglavlja koja funkcioniraju kao «patrola» po konkretnim zagrebačkim kafićima, od nekih prije svega kulturnjacima poznatih kultnih mjesta, preko onih od kojih zbog vanjštine često zaziremo, do posve lokalnih, kvartovskih birceva za koje možda i prvi put čujemo. Svi su oni prošli procjenjivanje po nekoliko kriterija - cijene, interijer, usluga,...

S jedne strane, ovdje je doista riječ o čitkom, pa i duhovitom proznom štivu, koje ne upada u zamku trivijalnosti i banalnosti, mada se u njemu mogu pronaći i tipične lagane «ženske» teme ispijanja kava s frendicama ili veza za jednu noć. No, sparina koja vlada polupraznim Zagrebom kao da čitavoj atmosferi romana dodaje neke zgusnutije, pa i bizarnije odrednice, pa nije čudno da roman započinje epizodom...

Osim lamenta za iza sebe ostavljenim prostorima žudnje iseljenika, »Zo bavulića« nam kazuje prepoznatljive pjesme o seoskim ridikulima, zaboravljivim nonićima ala Gervais kojima pipa koju posvud traže od početka vremena (i) pjesme, visi iz usta, događajima za koje nitko ne zna jesu li se ili ne stvarno zbili (poput onoga velom vaporu ki nebon naviga, a zapravo je eroplan) ali su toliko puta kroz priču...

"Rječnik za ljubavnike" napisan je na početničkom engleskom; na samom početku stoji, rukom napisano: „oprostite zbog moj engleski". Z. je jezično izbezumljena. Niti razumije što joj ljudi govore, niti joj je posve jasno što to ona, zapravo, zapisuje u svoj dnevnik. Ipak, tješi je da je sličnu muku, izgleda, imao i Shakespeare. Na primjer, kaže Kamo put vodi te?... ili piše Vuka šalješ onamo gdje...