Za Slavka Jendrička jezik je jednakovremeno i tjelesan i po(j)etičan. Jezik kao dio tijela, kao oruđe za imenovanje, jezik kao sustav, jezik kao kuća materijalnosti ovdje je pretvoren u svijet. Struktura čitatelju ponuđenog svijeta trajno se pita: postoji li nešto pred čim će jezik ustuknuti!? Jer Slavkov je jezik energija stvaranja i umorstva, jezik je, kako sam kaže, »okupiran«, a na jednom je mjestu...

Blanche je dvije godine kao asistentica radila na rendgenskom odjelu bolnice. Zatim se zaposlila u laboratoriju Marie Curie. Tamo je nekoliko godina poslije otkriven radij. Zbog radioaktivnosti, laboratorijski su radnici umirali u neshvatljivo velikom broju. No, zračenje je tada još smatrano ljekovitim: u prodaji je sve do tridesetih bila i zubna pasta, i praline, i soli za kupanje, i tablete za probavu s...

Kako bez posljedica na vlastiti integritet (i po doma i po vani) sanjati da si trafikantica iz Norveške koja nikada nije bila južnije od Osla, i kako joj učinkovito dopustiti da sanja o tebi, kada ti je »još od predaka ostalo govno od tovara na poljskom/putu, potreba da se posadi(m) u vinograd i nasmijava(m)/čvorke. Jednostavno. Napiše se ovako genijalna knjiga. A knjiga je genijalna iz jednostavnog razloga:...

Raspadom Pistolsa «punk je bio pobjeđen, ali i on je sam pobijedio» jer ako je «misija Sex Pistolsa bila uništiti glazbenu industriju, onda oni u tome nisu uspjeli; ali dajući joj novi život dali su bezbrojnim novim oblicima mogućnost postojanja. Kad je punk ušao u glazbenu industriju i industriju medija, njegovu viziju slobode na koncu je preplavila politika moći Nove desnice i njezini prateći susatvi...

U knjizi ima svega. I dobre i loše poezije. Kada sam, nakon prvog listanja knjige, i nakon slušanja pjesnikinja na Arki Fuimani jednome drugome muškarcu, Alenu Kapidžiću, rekao da bi knjizi dobro došla čvršća (čuj mene, čvršća) urednička ruka, ponudio je zanimljiv i dobar odgovor. Rekao je rezolutno, ne! Cijela priča je u tome da se javno pogriješi. Na početku je to jako bitno. Dakle, u svojemu...

Strukturiran s labavom kronologijom i čestim ekskursima, Kovačev roman, iako se u njemu pojavljuje čitava galerija obiteljskih likova i onih koji su bili presudni za tzv. formativne godine (kao dječakova učiteljica), prije svega je priča o ocu, njegovoj sklonosti lutanjima, zabavnosti, rastrošnosti i lucidnim samoukim filozofiranjima, stoga nije čudno da i završava epizodom posljednjeg susreta oca i sina, u...