Prilagodbe

Moderna vremena

Pogledaj... sve je puno knjiga.

Ilustracije: John Tenniel

Kritika ×

Kritika • 27.10.2007.

Irena Vrkljan : Dnevnik zaboravljene mladosti

Riječ je o intimnom sloju zapisa u kojemu autorica identificira sebe unutar vlastite osjetljivosti. Prostor kojim se kreće (Zagreb, Korčula, Rovinj), osobe s kojima komunicira (Stančić, Viculin, Krleža, Bela, Ristić, Šoljan, Kaštelan...), glazba koju sluša (Aznavour) samo su dio ove izuzetne biografije njezinih čuvstava koje je uporno zadržavala ispod površine svojih proza pišući u njima uvijek o...
Kritika • 26.10.2007.

Dragutin Dumančić : Izjednačenje

Čini se kako je Dumančić pisanjem „Izjednačenja“ žarko želio čitateljima pripomoći u traganju za izlaskom iz piramide životnih zabluda, u traganju za osobnom tišinom, za razgovaranjima koja ne čine „isprazni govori“, za pričom koja može „zarobiti i privezati uz meki, putenošću natopljeni divan“. Pripovjedač tada nastoji različitim intertekstualnim meandrima oblikovati gotovo snovito...
Kritika • 25.10.2007.

Miroslav Bertoša : Kruh, mašta & mast

Bertoša je i u ovoj knjizi imao samo jednu namjeru – restaurirati i konzervirati sjećanje, zaštiti ga od memorocida kako bi se vidjelo u budućnosti što se je „zaista“ dogodilo i to iz perspektive osobe koja je doživjela i svjedočila onome o čemu piše. Jedna moguća pojedinačna istina, prepričana i posve inidividualizirano oblikovana u ovim se memoarima prepoznaje kao „očevid stvarnosti“. Takva...
Kritika • 24.10.2007.

Tony Parsons : Priče naše mladosti

Sedamdesetih godina Parsons je bio novinarska zvijezda NME-a. Iz kultnog glazbenog časopisa otišao je krajem punk razdoblja, a na zao glas dolazi serijom seksističkih ispada kao komentator BBC-a i kolumnist Daily Mirrora. Prodajući jeftine štoseve Parsons piše, recimo, da žene ne bi trebale piti – „jer su pijanci glasni, nepodnošljivi, sentimentalni i glupi, a žene su takve i kad su trijezne“, ili pak...
Kritika • 23.10.2007.

Walter Burkert : Homo necans

U žrtvenom ritualu, kako ga Burkert zorno analizira i dokumentira, prožimaju se radosti slavlja i užas smrti, o čemu svjedoči i trodjelna struktura rituala: Ubijanje, koje se nalazi u središtu radnje, zaokruženo je pripremnom fazom, “sakralizacijom”, koja često poprima oblik procesije, te fazom “desakralizacije”, ponovne uspostave svakodnevice i prijelaza prema njenim obrascima. Tu je posebna...
Kritika • 15.10.2007.

Norbert Gstrein : Zanat ubijanja

Postavljanje „hrvatskog gospodara rata“ u središte romana neki su protumačili kao prokazivanje „hrvatske krivnje“. Čini se da politička i kulturološka pozicija autora nije najbolje shvaćena. Gstrein ne piše o Hrvatskoj i hrvatskom zločincu zbog „raskrinkavanja“ pred nekakim literarnim sudom, već zato što mu je Hrvatska bliska. Ona je dio njegovog srednjeevropskog kulturološkog kruga. Dio...
Kritika • 15.10.2007.

Kristijan Vujičić : Gospodin Bezimeni

Gospodin Bezimeni «vreća» je u koju se tijekom godina napunilo suviše mržnje, gađenja i posvemašnjeg nedostatka ljubavi, umoran i sklon naletima depresije, čovjek koji zapravo ništa ne zna o sebi, pa ne može i ne želi znati ni o drugima. On je jednostavno praznina u koju povremeno upadne pokoje putovanje, pokoji izlet u ženski krevet i poneka mrvica emocije za koju osjeća da bi se mogla razviti u nešto...
Kritika • 11.10.2007.

Rade Jarak : Enciklopedija očaja – triptih o nestajanju

Jarak se u „Enciklopediji očaja“ predstavio kao autor kojemu je stalo do mnoštva intertekstualnih aluzija, do gomilanja detalja koji će u različitim prostorima doživljavati različite preobrazbe (npr. kamenje u kući bezbojno je, ali „magičnim dodirom vode u njemu žive boje“; prikazi ugođaja vode). Preko linearnosti pisanoga zapisa određuju se zakonitosti u kronološkom životu (npr. traganje za...