I u literaturi ženski alkoholizam predstavlja određeni tabu. „Raj“, škotske autorice A.L. Kennedy, prema nekim je izvorima prvi roman o ženskom alkoholizmu nakon „Nightwooda“ Djune Barnes iz 1936. godine. Kod muških pisaca je, naravno, stvar drugačija. Tu postoji čitav žanr romantičnog alkoholičarskog mačizma: Bukowski, Hemigway, Hammet... Cijela biblioteka o mizeriji života i uzvišenosti...

Tipična ishrana pojedine zajednice, njeni specifični okusi i ukusi, odbojnosti i preferiranja, mogla bi se rezimirati Nabhanova kulinarska Odiseja kroz prostor i vrijeme, zapisana je u velikoj mjeri u genetskom kodu njenih pripadnika, uvjetovana životnim navikama i kulturnim tradicijama, mahom kako bi se očuvalo zdravlje i izbjegle pogubne boleštine, dok je suvremeno zanemarivanje te duboke biološke istine...

Gjoni dobro zna da na početku čitatelja treba uvući u priču, pa mu postavlja, kako sama kaže, «udicu» u formi kriminalističke inicijalne situcije - bečki suteren, dvoje mrtvih i jedna nestala djevojka, a roman koji slijedi prijevod je spisa pronađenih kod gospođe koja se zatekla u suterenu pri dolasku policije i izjavila «alles im Roman». To «sve u romanu» izimno je digresivna priča, ispripovijedana...

Brešan doista piše o neobičnom tijeku gradnje šibenske katedrale i povijesnim i estetskim nedaćama koje su je pratile, ali ga zapravo ta faktografija ne zanima, već prije svega piše o ljudima čije je živote ona sudbinski obilježila. Glavni lik profesor je latinskog i grčkog koji se početkom (naših) devedesetih nalazi na profesionalnoj i privatnoj vjetrometini. Politička nepodobnost, krah braka, otkaz...

Ova trosložna romaneskna cjelina (Jedan razgovor za uvod; 38 poglavlja o radu u kamenu; Jedno buđenje za kraj) senzbilnoga naslova, otvara niz zanimljivih pitanja o trenutcima i načinima umjetničkog stvaranja, o dilemana kroz koje prolaze umjetnici tijekom rada, o nedostaku žudnje za umjetničkim djelom, o svjetovima u kojima se ne čuju zvukovi, o pogledima kojim se govori, o metamorfozama tijela, njegovim...

Kenneyeva knjiga otkriva dosta tople vode, ali i ta topla voda zna biti itekako ljekovita, jer čitatelja potiče na promišljanje tema kojima se nikako ne može odreći prefiks egzistencijalne važnosti, ma koliko znala biti u neugodna, kad je u pitanju suočavanje s vlastitom zbiljom. To je ujedno i najveća vrijednost knjige, dok za eventualne perspektive nažalost vrijedi pravilo slavnog američkog bejzbolaša...