No kao politički esej «Koba Grozni» je izvanredan. Amis postavlja nekoliko teza. Prvo: Staljinovi zločini jednaki su Hitlerovim, a neusporedivo gori od carevih. Drugo: zločinačka narav imanentna je i Lenjinu i Trockom, i uopće komunizmu. Treće: žrtve komunizma nisu jednake žrtvama nacizma, tradicionalna ljevica desetljećima ih potiskuje, opravdava, te rangira kao manje vrijedne naspram žrtava nacizma.

U knjizi su sakupljeni deseci različitih iskustava s gljivama i drugim psihodelicima. Ima tu svačega. Zbilja svačega. Od odlične Krassnerove reportaže iz džungle Ekvadora gdje je probao amazonsku povijušu ayahuascu - do zastrašujuće epizode stanovitog Ivana Stanga kojem je kao četverogodišnjaku umjesto lijeka za gripu liječnik greškom prepisao dvostruku dozu belladonne za odrasle.

Popović se, svjesno ili ne, iskazuje kao svojevrsni nasljednik egzistencijalističkog promišljanja stvarnosti, koja je za njegovog junaka «kavez suroviji od koncentracijskog logora», pa je čitava stvar s odrastanjem i (krivim) srastanjem sagledana upravo s tim prepoznatljivim stavom laganog gađenja i i crnila u kojem funkcioniraju čak i zaključci kako živimo ispod «izbušenog neba», a «ljudi smrde na...

Iako primarno vezani uz novinarski, junaci ovoga romana mnogo se više bave jednim drugim miljeom - čime i otvaraju jednu od glavnih tema - a to je funkcioniranje književnog života u nas. Princip objavljivanja knjiga, pisanja kritika, dodjeljivanja književnih nagrada i temeljno pitanje može li se danas biti uspješan pisac ukoliko se već ranije u javnosti ne poseduje prepoznatljiv «brand» vlastitog imena, u...

Počelo je s oslobađanjem crnaca, nastavilo se u XX stoljeću s oslobađanjem žena i oslobađanjem manjinskih grupa poput homoseksualaca – a u XXI stoljeću na red će doći i životinje: takva je logika liberalnog društva... Dapače, društva za zaštitu životinja koja su nastala u XIX stoljeću zapravo su osnovali isti društveni aktivisti koji su osnovali društva za ukidanje ropstva i za žensko pravo...

Pred berlinskim graničnim prijelazom u Bornholmskoj ulici te jeseni 1989. gurale su se tzv. «narodne mase», piše Brussig. Ali samo «simbolički» gurale, «jer što drugo očekivati od naroda koji u svojim revolucionarnim govorima pripisuje zasluge zbog toga što prosvjede najavljuje kod vlasti». Klaus Uhltzscht, mladi pripravnik Stasija, tada je navodno viknuo: «Hajde! Možete vi to!». Narod je čuo povik...