Sama priča "ne pije vodu" ako nije i dobro napisana, ako su npr. rečenice banalne ili ako u pričama nema i neki element začudnosti koji bi ih razlikovao od predvidljivog preslikavanja stvarnosti, sa ili bez natruha nostalgije. A ove priče svojim šarmom, zrelošću pripovijedanja, jednostavnim ali vrlo izbrušenim stilom naprosto plijene – pričajući priče.

„Kenjanje je neizbježno kad god okolnosti traže od nekoga da govori, a da ne zna o čemu govori. Tako se proizvodnja kenjanja potiče kad god obveze ili prilike da čovjek govori o nekoj temi prelaze njegovo znanje o činjenicama koje su na tu temu relevantne.“

«Kornatske priče», kako to konstatira i autor popratne propagandne bilješke uz knjigu, doista nikako ne mogu pomoći putniku-namjerniku, turistu ili moreplovcu, ali posve funkcioniraju kao literarni tekst u kojem je ispisana cijela jedna fenomenologija mora, istina subjektivna, ali baš zato i duboko proživljena i promišljena. More je za Miloša «obična slana voda», dok je sve ostalo posljedica čovjekove...