Tričarije iz privatnih života rečenih velikana svjetske književnosti (i rjeđe filozofije) ne samo da mogu biti od koristi onima koji izučavaju njihov lik i djelo, već nam mogu pomoći u budućim prepoznavanjima tendencioznog, ideološki uvjetovanog pisanja o komu ili čemu. U tom smislu hrvatsko izdanje 'Intelektualaca' pohvalna je činjenica, tek uz napomenu da je šteta što knjiga ne sadrži popratnu...

Zbirka je monolitne strukture, prigodno se otvara pjesmom Iz tame prema svjetlu, alegorija rađanja i slavenskih kultova koji u prirodi pronalaze korijen svakog blagoslova i prokletstva. Napisana u maniri lirskog solilokvija, prirodno odražava osobnost samog autora koji uvijek i prije svega govori iz vlastite pozicije, a mogući dijalog prepušta čitatelju. Njegov deus nije ex machina, nego pustinjak koji u svojoj...

Stilski gotovo u maniru sitnog veza, Pogačarov vokabular ne zalazi u metajezik nego, uvjetno rečeno, metalingvistiku. Kroz nju se treba pažljivo probijati kako bismo je adekvatno cijenili, iako svatko za sebe mora odlučiti što (mu) to znači. Ako je istina da o čemu god da piše, pisac zapravo piše o sebi, jednaka je istina da se prije ili kasnije, u različitim oblicima, svaki vraća i u svoj matični žanr.

Ova autofikcija pisana je sa zdrave pozicije, u miru sa samim sobom i bez grandioznih očekivanja ali, slutim i to, u nedostatku adekvatnih uvjeta za rad. U tim kratkim, ali energičnim i slikovitim pripovijestima izlaže se u neku ruku čitava Stipanićeva bio(biblio)ografija, rastvaraju formativne godine i obiteljsko ishodište, geneza kasnijih njegovih književnih afiniteta i životnih pasija...

Priča je to ispričana nelinearno, kroz bljeskove i slike koje čine sve naše stvarnosti, samo što ih rijetki imaju sposobnost vidjeti, a još rjeđi zapisati. Radi se o odrađivanju dijagnostike (12) i samospoznaji kroz ljubavnički odnos, o podsjetniku da se sve priče svode na priču o nuklearnoj obitelji i na ulogu koja je nas u toj obitelji zapala.