Prednost čovjeka koji se bavi politikom, a nije ni političar ni politolog jest u tome što može ponuditi zdravorazumska rješenja bez rizika od pogreške. Ne zato što bi bio nepogrešiv, nego zato što u okviru moguće pogrešne procjene snosi posljedice bez konzekvenci po karijerni status, s jedne strane, a s druge, nikome osim vlastitom razumu i savjesti nije obvezan.

'Pijani sveci zavijaju na mjesec' pronicljiva su studija pisanja kao zanata jer proza doista jest zahtjevan zadatak, i načina na koji okolina u svojim najbizarnijim utječe na unutarnji svijet pisca koji se na kraju i projicira na stranice knjige. Na koncu, ljepota Juričićeva pisanja sastoji se u sposobnosti prepoznavanja narativa u nečemu tako banalnom kao što je opušak.

'Može li umjetnost šokirati?' Kategorija šoka, podložna prostornim i vremenskim zakonitostima, otklanja mogućnost isključivog zaključka, pa ćemo za tu priliku reći kako na južnoslavenskom kulturološkom prostoru, kada je umjetnička praksa posrijedi, ona može i ne mora prometnuti se u recepcijsku činjenicu.

Roman je, pored elemenata egzistencijalističke i psihološke drame, obilježen žanrovskim karakteristikama ljubavne i coming of age proze, a budući se potonja karakteristika odnosi na rečenu rekonstrukciju junakinjina odrastanja iz rakursa odrasle osobe (k tome i pouzdanog pripovjedača), jaz između pripovijedanja o sadašnjem i pripovijedanja o prošlom nije zanemariv.

Antologija (ili panorama) o kojoj je ovdje riječ neprijeporno je važan trenutak – kako na planu daljnjih emancipacijskih napora LGBTIQ+ populacije, tako i na planu daljnjeg prepoznavanja onih poetičkih stremljenja koje do sada uglavnom nismo razmatrali kao zasebnu činjenicu. Samim tim, ova će knjiga u nešto daljoj budućnosti izvjesno, i ne samo na akademskoj razini, biti tumačena kao važan sinergijski...