Roman u naturalističkoj maniri dokumentira odrastanje gay dječaka u kontekstu osiromašene i degradirane radničke klase, zatrovane mačističkim i nacionalističkim idejama, dječaka izloženog galami i nasilju pripadnika lumpenproleterijata s kojima se nije kadar povezati dok ovi teturaju u pojednostavljenoj triangularnoj putanji televizor - krčma - tvornica.

'Vražji okot' je pravi i upravo sjajni primjer tzv. postmodernističkog prepisivanja. Postmodernizam, naime, smatra kako su svi tekstovi povezani te jedan nužno proizlazi iz drugog; u tom je smislu svaki tekst zapravo prerada nekog ranijeg. Margaret Atwood Shakespearea 'isponova priča' vrlo složeno: ne samo da su sve spomenute oluje u 'Vražjem okotu' usko povezane suptilnim ali čvrstim vezama, nego se sve one...

Roman 'Moja majka' odražava iskustvo ljudske razapetosti između oprečnih sila, između religijskog i svjetovnog, mističnog i racionalnog, između zla i svetog, erotske žudnje i vjerskoga zanosa. Svojom, naizgled pornografskom temom, koja je obrađena na jezično i misaono, ali i emocionalno suptilan, filozofsko poetski način, Bataille manifestira oprečnost na kojoj je sazdan svijet.

Nije se za smijati pripovijesti o izgubljenoj mladosti, o izgubljenoj nevinosti, niti baš ima prostora za radost u priči koja se podjednako može čitati kao kronika generacijske propasti ili dnevnik poniranja u ludilo. Ono malo veselja, humora i zajedljivih komentara što povremeno proviri iz romana, jer Žmirić nije cijepljen od duha i duhovitosti, čitavu stvar čini samo jetkijom i gorčom.

Maryam Madjidi osim podvojenosti spram vlastita porijekla i domovine pažljivo bilježi taj pipav i nepredvidiv put došljaka, stranca, nezvanog, nevoljko primljenog, ali ne nužno i prihvaćenog, političkog izbjeglice, falš Francuza, egzilanta, azilanta, imigranata, iskorijenjenog, na odredištu isključenog i na koncu krajnje depriviranog, poniženog... svih tih rubnih i 'sumnjivih' kategorija.