Pasolinijevi stihovi, ako se izuzmu oni programatskog karaktera, poput Arijadnine niti vode u svijet u kojem, osim slobodne ljubavi, nema drugog zakona. Upravo onakve kakva je njemu samom bila zanijekana, i čiju je cijenu platio, kao i svi drugi koji su se borili za slobodu koja nikad nije besplatna.

Roman 'Carol', gotovo autoričin dnevnik, znatno odudara od ostatka njezina opusa. Ironično je, Wilsonovim riječima, da se Highsmith tog prosinca 1948. zaposlila u Bloomingdalesu da bi uspjela platiti svoju psihoterapeutkinju. Mislila je da će je terapija 'izliječiti' od homoseksualnosti i pripremiti za brak s piscem Marcom Brandelom.

Posežući duboko u ostavštinu klasične erudicije, igrajući se dragim mu temama i motivima (fantastika, hermeneutika, povijest, lingvistika), Perić 'Zagabrijelom' ispisuje apokaliptičku viziju početka 21. stoljeća u kojoj se sve opire svemu, komunikacija postaje buka, a ludizam i budalaština politički stav i čin otpora, priprema za revoluciju u čaši vode, revoluciju nakon koje će, je li, sve biti navlas...

U četverokutu autorske svijesti, zbilje, lirskog subjekta i jezika i očituje posebnost Valentova pjesništva. Naime, autorska svijest na neki način kontrolira i komentira sve što ulazi u tekst, ona određuje intonaciju i perspektivu kojima se motri zbilja i tretira jezična frazeologija, kojima se motri objekt i svi s kojima se on susreće.

August i Julija, (čija je priča i samog Williamsa nagnala na početak rada na romanu) pričaju onaj dio priče koji je nemoguće iščitati iz korespondencije ‘znamenitih Rimljana’ - duboko osobnu cijenu igranja uloge na pozornici svijeta, virkanje kroz blago odškrinuta vrata neproničnosti onoga što sačinjava čovjeka i njegovu sudbinu.