Tomislav Brlek nastoji pooštriti (usitniti) kriterije znanosti o književnosti zahtjevom za odgovornim čitanjem, u analizi za okretanjem prema filološkoj obradi tekstova, jasnoći izlaganja i odgovornom korištenju književnoznanstvene terminologije. Kao vatreni apologet posebnosti književne riječi i znanosti o književnosti nastoji biti u stalnoj kontroli odnosa misao-tekst ne dopuštajući provalu...

Dirljiva je sposobnost likova poput Adele Premec da žive u tom staklenom zvonu bez da se suoče s time da će iz njega ipak morati izaći, što najbolje dolazi do izražaja tijekom posjete staračkom domu koji u njenim očima poprima osobine oronulog hotela čija je jedina prednost njegova lokacija. Svi se do određene mjere vežemo za svoj okoliš, ljudi su u tom smislu puno sličniji mačkama nego psima.

'Morpho amathonte' malen je roman pun svjetlosti i topline, njegov svijet plemenito je izmaštan poput ploda dječjeg duha u najboljem smislu riječi, i doista, pravo je osvježenje naići na knjigu izvan sfere literature za djecu koja daruje toliko pozitivnosti, a da nijednog trena ne zazvuči namješteno, kamoli lažno, koja, upravo suprotno, posjeduje neupitan umjetnički dignitet.

Svi oni koji ne traže akademski stil i pristup, nego žele spoznati temeljne činjenice vezane za stoicizam, kao i praktične savjete i vježbe koje će im biti od pomoći u svakodnevnom životu – bit će zadovoljni onim što će pročitati u 'Maloj knjizi stoicizma' švicarskoga blogera Jonasa Salzgebera – koji, iako nije akademski obrazovan filozof, već godinama proučava i prakticira stoičku filozofiju.

Svaka je od ovih priča poput čvrsto sabijenog, precizno doziranog koncentrata čijim bi razrjeđivanjem mogli nastati mnogi romani. No za time, zapravo, i nema potrebe jer možda bi se putem izgubile pune, bogate slike i metafore, kao nanesene gustim potezima boje. Te su slike katkad crne i mračne, no jednako su inspirativne, ispunjene pravilno doziranim humorom, (auto)ironijom i, kad je moguće, magijom...