Ključan trenutak novele odvija se Damirovim povratkom na mjesto zločina gdje poseže za bajunetom i iskaljuje se na željeznom stupu. Poslije saznajemo da je bajunet završio u kontejneru, pa tako ovaj čin možemo promatrati i kao simbolički raskid s patrijarhalnim nasljeđem i njegovim konceptom časti, barem u ovom slučaju. Afirmacija života pobjeđuje poriv za osvetom; ljubav prema bližnjima prigušuje...

Redom su to djela malog opsega koja se čitaju u jednom komadu s optikom usmjerenom prema različitim sferama ljudskog iskustva i zajedničkim znanstvenofantastičnim dekorom, koja ne spadaju u orijaške tradicije što američke što sovjetske znanstvenofantastične književnosti. Tako se i ponašaju, poput malih otočića u istom arhipelagu...

Dualitet horizontalne i vertikalne strukture pjesama daje dodatnu dubinu koja intrigira jer izaziva vraćanje pojedine dijelove cjeline u kojima se krije svojevrsni paralelni narativ, i upravo to doprinosi inovativnosti po kojoj se Mandićeva knjiga ističe među drugima iz suvremene pjesničke produkcije. Iz tog razloga novo čitanje nije uzrokovano striktno dojmom koji je tekst ostavio, koliko osjećajem da traži...

Barnesov eksperiment je ponovno uspio. Neznanstvena, subjektivna priča o životu Samuela Pozzija koju pripovijeda Julian Barnes pravo je uživanje u tekstu. Ne samo da je uspio napisati odličan, zanimljiv, gusto ispisan tekst o prošlim ljudima i vremenima, nego kao da mu je baš 'Čovjek u crvenom kaputu' nedostajao u nizu djela koja se na različite pripovjedne načine bave mogućnošću dohvaćanja prošlosti.

Bregman je najbolji kada nam govori da su ljudi dobri, i to u grupama, a ne u izoliranim kontroliranim ćelijama, kada nam govori da moć kvari jer njezina pozicija iziskuje oblik besramnosti zbog kojeg se moćnici simpatično manje crvene, ili da nas neizbježna zavedenost urođenom empatijom i dobrohotnošću može koštati najviše...