Smrt odnosno smrtnost središnja je preokupacija autora koji je pred kraj života izjavio kako nije prošao ni jedan jedini dan, a da nije razmišljao o toj temi. Kod Bergmana se ona pojavljuje kao duboka potreba za propitivanjem vlastitih ograničenja i imanentne krhkosti sebstva tjerajući ga na radikalna istraživanja ljudske intimnosti i krajnjih konzekvenci međuljudskih odnosa.

Pasolinijevi stihovi, ako se izuzmu oni programatskog karaktera, poput Arijadnine niti vode u svijet u kojem, osim slobodne ljubavi, nema drugog zakona. Upravo onakve kakva je njemu samom bila zanijekana, i čiju je cijenu platio, kao i svi drugi koji su se borili za slobodu koja nikad nije besplatna.

Roman 'Carol', gotovo autoričin dnevnik, znatno odudara od ostatka njezina opusa. Ironično je, Wilsonovim riječima, da se Highsmith tog prosinca 1948. zaposlila u Bloomingdalesu da bi uspjela platiti svoju psihoterapeutkinju. Mislila je da će je terapija 'izliječiti' od homoseksualnosti i pripremiti za brak s piscem Marcom Brandelom.

Keret u svojim prozama uvijek teži jednostavnosti izričaja i apsurdu. Kod njega nikada nećete pročitati sulude poetske pasaže ili struje svijesti, svoje sumanute svjetove iznosi opuštenim, uvijek pomalo ironičnim tonom. Njegov je humor rijetko kad slapstick varijante, neposredan je, rijetko prvoloptaški, dolazi iz apsurda situacije u kojoj se nađu njegovi protagonisti.

Elif Shafak je jedna od onih spisateljica koje pažljivo sastavljaju mozaik opusa i čije knjige tako treba i čitati, kao izraze prepoznatljiva svjetonazora. Zagovarateljica političkih i osobnih sloboda, nomatkinja i ljubiteljica stihova Hafiza i Rumija, Shafak smatra da svaka istinska debata, kao i zaljubljivanje, transformira sudionike.