Generacijska i društveno povijesna situacija u Njemačkoj šezdesetih godina bila je radikalnija čak i od one u rasno podijeljenoj Americi, čija je vojna intervencija u Vijetnamu upravo eskalirala. Političko-društveni kontekst Velike Britanije, čiji se imperij upravo raspao, da i ne spominjemo. Mladi Nijemci šezdesetih bili su generacija bez očeva. Svi očevi i djedovi nosili su neke uniforme: Wehrmachta,...

Roman o žudnjama, opsesijama i posesivnosti, o dva tipa paralelnih odnosa muškarca i dvije žene, nadopunjem je inventarom tema koje nisu u prvome planu, ali itekako funkcioniraju kao fusnota. Voajerizam, egzibicionizam, perverzija, motivi su koji roman fokusiran na samodostatan svijet otvaraju prema van, prema čitatelju koji se cijelo vrijeme osjeća pomalo kao voajer koji promatra egzibicionistički čin.

U većini svojih tekstova, kako kozerija, tako i studijskih rasprava, Turković televiziju promatra kao negativan fenomen. To je opći dojam "Naravi televizije" - bilo da je riječ o izvještačenim i slavnim voditeljima, glumatanju u sapunicama, ili ideološkoj televizijskoj propagandi. Toga je Turković svjestan. Otuda i naslov „Narav televizije": jer za razliku od „prirode", „narav označava...

Radi se o stalnim temama ove spisateljice - nasilju nad ženama, mačizmu i primitivizmu, nametnutim obrascima ponašanja u konzervativno-tradicionalnom, katoličkom društvu, siromaštvu i političkoj korupciji, te terorima medijskih slika koje nas obasipaju sa svih strana i čine nas iskompleksiranim i nesretnim. Polazeći od tih stalnih, neuralgičnih motiva i tema, autorica ispisuje oštre, dakako i vulgarne...

Vladovićeva poetska, ili kako bi to vrlo vjerojatno volio reći semiopraktičar, iskustvenik jezika, mutant-semant-konkretist... (svašta je taj knjigar-peglar, nekad s više, nekad s manje argumenata, bio u očima drugih) proizvodna stiska sa svijetom logično se nastavlja na nešto što se je, sedamdesetih i osamdesetih godina prošloga stoljeća označavalo kao poetiziranje nepoetičnoga, ili optimističnije...

"Nije sve jedna knjiga, sve je jedan život", rekla bi Irena Vrkljan. U prozi koju je objavljivala posljednjih godina ("Sestre, iza stakla", "Zelene čarape", "Naše ljubavi, naše bolesti", "Pisma mladoj ženi") nadopisivala je i reciklirala onaj tip proze s kojim je stekla ključno mjesto na stranicama povijesti hrvatskog ženskog pisma, u kojoj je zanimaju ženske sudbine u prepoznatljivo...