Kako kaže sam naziv knjige, 'kao život sam', sve ono o čemu Radić piše je u osnovi život, njegove vidljive i nevidljive forme usmjerene na jednu ili više osoba, ovisno o tome koliko ćemo ih u tekstu prepoznati. No to je domena čitateljske recepcije što može biti sklizak teren kod ovakve poezije koja nije deklamatorska ili dekorativna u najtipičnijem smislu riječi, a tada se sama otvara za najprimjerenje...

Ključan trenutak novele odvija se Damirovim povratkom na mjesto zločina gdje poseže za bajunetom i iskaljuje se na željeznom stupu. Poslije saznajemo da je bajunet završio u kontejneru, pa tako ovaj čin možemo promatrati i kao simbolički raskid s patrijarhalnim nasljeđem i njegovim konceptom časti, barem u ovom slučaju. Afirmacija života pobjeđuje poriv za osvetom; ljubav prema bližnjima prigušuje...

Redom su to djela malog opsega koja se čitaju u jednom komadu s optikom usmjerenom prema različitim sferama ljudskog iskustva i zajedničkim znanstvenofantastičnim dekorom, koja ne spadaju u orijaške tradicije što američke što sovjetske znanstvenofantastične književnosti. Tako se i ponašaju, poput malih otočića u istom arhipelagu...

Pokušati objasniti strmoglavljenje svijeta u moralni ponor nije lako, a još manje instituciji čiji credo znači milost, ljubav i dobrotu. Zatajio princip acta non verba rezultirao je paraliziranošću izvanjskog tijela katoličke misije, uz sveprisutnu snažnu nutarnju turbulenciju u kojoj se nazire ipak nedvosmislen stav. A službena šutnja Katoličke crkve uvijek će biti diskurzivno vrlo razorna tema koja će...

Ako je metafizici uistinu došao kraj i ako je ona svoje ozbiljenje doživjela u tehnologici znanstvenog rada, zahtjev autora za pronalaskom novog općeg ethosa ili etike ne čini se nerazuman, jer to zaista onda jest svijet u kojem je ljudskost razočarana i spuštena u istu ravan s ostalim fenomenima pod zajedničkom etiketom čiste forme kao pukog materijala.