Ovo nije knjiga za samopomoć, nego knjiga popularne, jednostavno napisane, ali ne pojednostavljene psihologije koju bez puno razmišljanja mogu preporučiti učiteljima, i za vlastito čitanje i za čitanje s učenicima, osobito tinejdžerima, uz nastavu građanskog odgoja, psihologije ili jednostavno kao poticaj za razgovor u čitateljskim klubovima.

Danas u dječjoj književnosti ne možemo disati od ideologija i banalnih didaktičnosti, a književna produkcija za odrasle sve je više taokinja samopomoći i političke korektnosti. Uz to, u sve glasnijem i neobazrivijem svijetu, punom loših vijesti – često se govori o osjetljivosti i empatiji, ali rijetko se s njima zaista i susretnemo.

Rasprava o umjetnoj inteligenciji živa je vatra koja polariziranjem prijeti kredibilitetu intelektualne zajednice. Russell tvrdi da takav tip nemilosrdne i stroge podjele, praktički na neku vrst intelektualnih plemenskih skupina (za i protiv) bitno ugrožava opstojnost nužnog srednjeg puta koji karakterizira konstruktivna suradnja. Takav je Russellov ton, otvoreno polemički prema profesionalnim kolegama koji su...

Hawking uspoređuje suvremeni brzi razvoj umjetne inteligencije s razvojem nekih drugih izuma upozoravajući na to kako bismo u budućnosti koja je na neki način već tu, kad je riječ o moćnim tehnologijama, kao što su nuklearno oružje, sintetička biologija i umjetna inteligencija, trebali planirati unaprijed, a ne gasiti požare nakon što nastanu.

Ono što je meni kao čitateljici ostalo bitno od ovih knjiga jest zapravo iskustvo književnosti kao identiteta i kao načina života. Kao netko tko stalno propituje i samo pisanje, ali i književne autoritete, ove dvije knjige ('Manifest' i 'Kad ptica prestane voljeti') dale su mi dragocjen uvid u živote (koji jesu neodvojivi od književnosti) dvije autorice koje su živjele slobodno, ne pristajući na kompromise...