Knjiga 'Školski sat' Massima Recalcatija uzbudljiv je tekst o učenju, učenicima i učiteljima koji pokreću želju za putovanjem, u kojem škola otvara svjetove. Kao što i Recalcati kaže, 'glavna je teza ove knjige to da je ono što preostaje od Škole upravo nezamjenjiva uloga nastavnika. Njegova je svrha otvoriti učenika prema kulturi kao mjestu 'humanizacije života', učiniti mogućim susret s erotskom...

Knjige kao što je Deakinova 'Planina bitaka' nužno nose poruku onda kada to i ne bi htjele. Za Hrvate je sumorno ne primijetiti koliko lako zaboravljamo brojne hrvatske žrtve u partizanskim redovima. Što je s pomalo zagonetnim 'hrvatskim gerilcima' koje spominje Deakin, što li s brojnim izginulima na Sutjesci i drugim mitskim toposima borbe. Hoćemo li od ove knjige nešto naučiti, ovisi, kao i uvijek, o nama.

1930-ih zlo se u atmosferi, u kostima, osjećalo mnogo prije opipljivijih naznaka rata. Žitelji Murske Sobote u to doba informirani su i prosvijećeni, govore jezike, čitaju novine, slušaju mnoge europske radio stanice. Franc se kreće u širem krugu, često izbiva od kuće, štošta zna, nešto i predosjeća, muče ga anksiozni napadi, i Ruža ima čudnovate, naoko paranoične ispade pred začuđenim...

Jedan od razloga globalne popularnosti ove knjige vezan baš za vrlo precizan opis roditelja koji manipulira 'darom slobode' svog djeteta: tobože samo navija za mališanov uspjeh, pretvara se kako mu nastoji pružiti maksimum životnih mogućnosti, ali zapravo nikada ne prestaje emocionalno programirati svoje dijete, kradući mu elementarnu autonomiju.

Puškinovo veliko djelo frca i iz njegovih pisama – to je, dakako, on - još otvoreniji i izravniji, bez paravana i zavjesa. Rečenice koje Vizelj prenosi iz njegovih pisama zapete su onom pucajućom snagom i odvažnom zrelosti kakve, s jedne strane, povlači providnost genija, a s druge pak neumoljivost, snaga karaktera, a iz te napetosti izbija suptilno, trepereći kao nevidljiv duh od dima, istina ljudskog...