Moderna vremena

Pogledaj... sve je puno knjiga.

Ilustracije: John Tenniel

Razgovor ×

Razgovor • 18.11.2005.

Piotr Dobrolecki : Hrvatska mora dobro lobirati da se ne uvede PDV na knjigu

Dvije godine prije ulaska u Europsku uniju mnogi su se bojali da će se tržište jako izmijeniti. To se nije dogodilo. Tržište funkcionira kao i prije, ali smo dobili nove mogućnosti. Primjerice, olakšana je kupovina autorskih prava, kao i uvoz i izvoz knjiga na originalnim jezicima, zatim tiskanje knjiga u inozemstvu ili tiskanje u Poljskoj i potom izvoz vani. Naše su tiskare jako zadovoljne jer su povećale...
Razgovor • 03.11.2005.

Slavenka Drakulić : Moja je glavna ambicija samo preživljavljavanje

Meni se dogodilo da je moj prvi naslov, knjiga novinskih tekstova "Smrtni grijesi feminizma", bila prva feministička knjiga kod nas, a vjerojatno i u cijeloj istočnoj Europi, što me je na neki način obilježilo i kao autoricu literature. Moji kasniji romani gledali su se kroz tu feminističku prizmu. Pritom nitko nije pokušao napraviti distinkciju između moje novinarske angažiranosti i literarnog...
Razgovor • 30.10.2005.

Jurica Pavičić : U hrvatskoj prozi kao da nitko nema mamu i tatu

Hrvatski standard kakav je normativan za prozu jest jedan beživotni i apstraktni konstrukt na kojem se ne može pisati o konkretnom ljudskom životu. Taj totalitarni jezik u prozi treba istrijebiti, jer je opasan po zbiljski ljudski život. Pritom ne mislim da je rješenje totalni povratak na dijalekt i sleng, nego da standardni jezik naprosto treba što više unakaziti, zaprljati dijalektom i slengom da bi mu...
Razgovor • 21.10.2005.

Ante Tomić: Volio bih biti Barbara Cartland

Ako netko piše, dapače i objavljuje, a govori da mu nije stalo do publike, to, oprostite, nije književnost, nego duševni poremećaj. Da se ne čitam, ja bih odustao i počeo raditi nešto korisnije. Kad sam objavio prvu knjigu, koju tada nije pročitalo više od stotinjak ljudi, ja sam, unatoč sjajnim kritikama, bio vrlo blizu da odustanem, jer ne vidim osobit smisao u pisanju za šačicu kritičara i desetak...
Razgovor • 06.10.2005.

Krešimir Pintarić : Napisao sam roman o ljubavi, a ne ljubavni roman

"Ljubav je sve" roman je o ljubavi, a ne ljubavni roman. U njemu nema ničega od onog što ljubavni romani obično sadrže: kemijsko-hormonske oluje zaljubljivanja, turbulentne prevare i izdaje, depresivne ili histerične prekide, strastvene osvete. Promatrano s tematsko-kompozicijske strane, mogu prije tvrditi da je ovo anti-ljubavni roman: odsustvo svih tih burnih događanja za posljedicu ima izostanak jakog...
Razgovor • 07.09.2005.

Ivo Brešan : Lopovi smo kao i svi drugi

Pogotovo što ja kako sam stariji, sve sam skloniji razmišljanju, filozofiji što proza tolerira, a drama ne. Ako vam lica u predstavi počnu filozofirati, onda je gotovo, predstava je propala. Svi moji romani, pogotovo romani koje sam pisao u posljednjih nekoliko godina, nose filozofsku misao kao podlogu radnje. Imali su je i drame, no u ovdje je to daleko otvorenije i izraženije. Svakako nisam napravio...
Razgovor • 04.09.2005.

Boris Dežulović : Od zore do sumraka u dva-tri daha

Nedostaje mi prije svega reportaža, potpuno zapostavljena kraljica novinarstva, samo što se meni ne radi na način na koji se to danas radi: da ideš u Šestanovac, gdje neka žena tvrdi da je rodila dijete vanzemaljca, da šofer firme vozi tebe i fotografa i vrati vas do pet popodne, jer kompaniji treba auto, i da sve nekako napišeš do sedam i po, da stigne za sutrašnji broj. U vrijeme Joška Kulušića,...
Razgovor • 23.08.2005.

Georgi Gospodinov : Zapadu je Orijent neprevodiv

Devedesete godine su nas oslobodile i to je najvažnije desetljeće i za književnost i za moju generaciju. Početkom devedesetih poezija je bila dominantna jer ona može brzo reagirati na ono što se događa, a i inače je u bugarskoj književnosti poezija najjači žanr. Nešto kasnije se javlja želja da se napiše suvremeni roman kojim bi se opisalo što smo sve preživjeli. Mislim da se takav roman još nije...