Zanimljivo je čitati biografije, no sve su napisane u istom stilu, pa sam nastojao naći drugi način pisanja o glazbi. Tražio sam način pisanja koji čovjeku omogućuje da na svome tijelu izravno osjeti glazbu, toplinu, tijela, grad. Najvažnija stvar u punku jest podići glas, vikati, i to je moj glas, način kako pjevam.

Mislim da bi svakako što prije trebalo poraditi na tome da prevoditelji dobiju svoju kuću, institut, centar, nazovimo to kako želimo, u kojemu bi se nalazilo sjedište DHKP-a, biblioteka, konferencijska dvorana...

Mi Katalonci smo dvojezični, što je veliko kulturno bogatstvo. Zašto bismo se odrekli tog blaga? U Kataloniji uopće nema etničkog ili lingvističkog konflikta.

[ RAZGOVOR IZ ARHIVE ] Interes za Hrvatsku u Njemačkoj veći je nego interes za Njemačku u Hrvatskoj, a priznat ćete da je to čudno. Tko u Hrvatskoj objavljuje njemačke pisce, koji kritičari pišu o njima, koliko ih se poziva na gostovanja po Hrvatskoj?

Suvremena hrvatska književnost tek mora dati svoje velike knjige i velike pisce. S tim problemom osrednjosti književne produkcije ne susrećemo se samo mi nego i mnoge druge zemlje.