Ne smetaju mi usporedbe sa Bukovskim, to je tako, mogao je da bude i neki drugi autor, usporedbe uvek postoje, neko to na taj način vidi i to je u redu. Bukovski je bio veliki pesnik, meni je puno značio, ne onoliko koliko priče Roberta Valzera koje mi znače mnogo i danas.

Unutar povijesne struke Kliofest je već ustaljeno mjesto – kolegice i kolege rado dolaze, rado sudjeluju kao predstavljači i govornici, a sve je češće da žele da im njihove knjige budu predstavljene upravo na toj manifestaciji. I dalje nam je velik zadatak privući što brojniju i raznolikiju publiku, da dođe i posjeti sajam povijesne knjige.

Intenzitet medijske recepcije Sandorfa izuzetno se podigao prije tri-četiri godine, kada smo se ustalili na produkciji od približno dvadeset i pet knjiga godišnje. Tek tada su mediji i publika zaokružili sliku o Sandorfu, i sada iščekuju da ih svako malo Sandorf iznenadi s nekim novim provokativnim ili enciklopedijskim naslovom. Nije lako zadovoljiti ta očekivanja, ali je jako stimulativno.

Ponekad objavimo neki rukopis za koji unaprijed znamo da neće biti neki hit, ili ulažemo u nešto što za što procijenimo da će, možda jednom biti a u te naslove ulažemo zaradu od komercijalnih knjiga. Cijeli nakladnički svijet tako funkcionira, potpore kao takve ne postoje u ozbiljnom nakladničkom svijetu.

Forgáchev se život sasvim promijenio kad ga je u jesen 2013. nazvao poznanik iz djetinjstva i rekao mu da ima nešto za njega: pretražujući tajne policijske arhive, pronašao je dosje Andráseve majke. Ispostavilo se da je Bruria bila informatorica mađarskog komunističkog režima. Kao, uostalom, i njegov otac Marcell.