Prilagodbe

Moderna vremena

Pogledaj... sve je puno knjiga.

Ilustracije: John Tenniel

Razgovor ×

Razgovor • 28.02.2014.

Sibila Petlevski : Prosječni čovjek u Hrvatskoj, ali i u svijetu, voli ne znati

Imamo šansu osloboditi se od manipulativnih strategija samo ako pred sebe stavimo zadatak da svaki dan učinimo nešto za što znamo da je dobro iako nije popularno, nešto što daje dobar primjer iako uključuje osobni rizik.
Razgovor • 25.02.2014.

Franko Bušić : Mi se ne želimo prilagođavati

Ideja svake umjetničke provokacije je poticati ljude na razmišljanje. Nikad nije bila stvar u šokiranju publike navikle na drukčiji umjetnički izražaj. Umjetnička provokacija prosvjetljuje. Na nižoj razini istu stvar čine karikature u dnevnim tiskovinama. Umjetnička provokacija educira ljude koji žele više znanja od onoga kojeg su pročitali u udžbeniku. I čini ih slobodnima. Ili slobodnijima. Jer...
Razgovor • 21.02.2014.

Feđa Vukić : Živimo u zemlji u kojoj je hajdučija bila stoljećima temelj razvoja

Djeca u osnovnim školama toliko su frustrirana jer u učionicama doživljavaju malo ili ništa u odnosu na ono što im je stvarno životno iskustvo. Obrazovni sustav ne potiče samorealizaciju, kreativnost i inovativnost nego pasivno štrebanje, pa nije niti čudno što je toliko nezaposlenih u Hrvatskoj. Zar poduzetništvo, najprije, ne počinje od poduzimanja koraka za poboljšanje vlastitog života? No, kako je...
Razgovor • 14.02.2014.

Ivor Martinić : Problem hrvatskog kazališta je strah od nepoznatog i novog

Posao dramskog pisca se u ovoj zemlji još uvijek ne shvaća ozbiljno, pa je zbog toga od njega i nemoguće živjeti. Život dramskih pisaca nije strukturiran, te ne postoji sustavna institucionalna podrška. Čini mi se da se na dramske pisce u Hrvatskoj gleda kao na neki dobar vic. Ponekad ga netko ispriča pa ga se onda godinama još tu i tamo ispriča ponovno i ponovno i tako unedogled. Sve dok taj vic ne ostari...
Razgovor • 10.02.2014.

Sandra Križić Roban : Kritičko mišljenje 'ne stanuje' kod nas

Često posjećujem izložbe u drugim zemljama, pa sam se uvjerila kako je moguće raditi. Nevjerojatna posjećenost svega što se na muzejsko-galerijskoj sceni nudi posljedica je ulaganja u kulturu koje traje već desetljećima - ne u proglašenja političkih pobjednika nego u kritički obrazovanu i svjesnu publiku koju zanima kuda odlazi novac koji se izdvaja iz njihovih poreza. Za to vrijeme mi se hvalimo...
Razgovor • 24.01.2014.

Luka Bekavac : Nikada ne polazim od neke potpuno formulirane teme ili teze

To skupljanje nikada ne izgleda kao pričanje priče, kao početak koji zatim (djelovanjem nekog “samostalnog” lika) vodi ravno prema kraju. Prije podsjeća na puzzle ili, suvremenijom metaforom, torrent: slika koju tražim popunjava se materijalima simultano “duž” ukupnosti teksta, nevezano uz točke početka i kraja.
Razgovor • 20.01.2014.

Helena Sablić Tomić : Sve je sivo, a ja sam ona koja volim boje

Jednom sam pitala studentice koje mjesto u njihovom životu ima samoća i čitanje. Jedna od njih je priznala da ju pomisao da bude sama toliko uznemiruje da će radije sjediti s prijateljicom iako treba pisati seminar jer zašto bi itko želio biti sam? Kada sam im rekla kako volim biti sama, kako mi slušanje tišine predstavlja čisti užitak, gledali su me u čudu. Njima je internet bijeg od samoće. Omogućio...
Razgovor • 20.01.2014.

Snježana Banović : Posluh, Pogodovanje, Prosječnost i Strah

Mlado je društvo odavno odlučilo da će kazalište, kao i uostalom cijelu državu ostaviti u rukama starih, okorjelih kadrova koji su tranziciji usprkos odlučili pod novim domoljubno-šabloniziranim krilaticama okameniti stari sistem s novim specifičnim težinama. One se, unutar paradigme interesnih grupa i izričite odgovornosti svih pojedinaca prema njima mogu opisati kao «tri P + S». To je slika hrvatskog...