Nakon odvajanja dječjeg izdavaštva u zaseban dio tvrtke, nakon 18 godina djelovanja smo se, mogli bismo tako reći, opet našli na početku. Krenuli smo s traženjem nove ciljne publike, novim sajmovima i manifestacijama te novim razgovorima s kulturnim djelatnicima u segmentu dječje knjige te smo započeli s gostovanjima i promocijama u osnovnim školama i narodnim knjižnicama.

Nadam se da ćemo jednom biti u stanju učiti i na traumi drugoga, kako bi sva naša društva napredovala jer sve zemlje pogođene ratom pate od istog problema – individualna se trauma prelijeva na obitelj, potom na društvo i onda se, ako ju ne liječimo, nasljeđuje generacijama. Nakon rata nije dovoljno ponovno izgraditi gradove, infrastrukturu i postaviti politički sustav, treba izgraditi ljude.

Kad sam došla u medije, osamdesetih godina, oni su bili poligon za izražavanje, imala sam kolumnu u 'Nedjeljnom Vjesniku'. Gdje smo danas? Vrtimo se u krug s tim našim klikanjem. Izdavaštvo je korak prema kreativnosti. Neka nova, kreativna rješenja, što bi mediji trebali raditi, a što ne rade, otvaraju se u izdavaštvu.

Sajmovi knjiga imaju vrlo važnu ulogu u promociji čitanja i kulture. Dostupni su svima i na jednom mjestu nude široku lepezu naslova, od slikovnica koje najmlađe uvode u svijet čitanja do knjiga za čitatelje vrlo istančana ukusa i razvijenih preferencija. Interliber je mjesto gdje ljubitelji knjiga istražuju svijet riječi, mala zajednica ljudi koji dijele iste interese. Interliber je sajam na koji dolazite...

Vrijeme koje žena posvećuje obitelji, čak i ako nema djecu, ogromno je. Mi žene programirane smo da se žrtvujemo i dajemo. Čak i kad zatražimo nešto od ukućana, kažemo im da „trebamo pomoć.“ A to nije pomoć! To je pitanje prisutno stoljećima, mi oduvijek žrtvujemo vrijeme.