Jako volim ispreplitanje realističnog i bajkovitog, obožavam magijski realizam i mislim da se to dobro vidi u ovoj slikovnici, a želja mi je da se vidi i općenito u mom radu. Svakodnevicu oduvijek doživljavam kao punu čarolije, mislim da to djeca vrlo dobro prepoznaju. U kući ili u biblioteci mogu se otvoriti neka vratašca koja će vas odvesti tko zna kamo, svašta se može doživjeti na mjestima na kojima...

Kad dobijemo slikovnice za žiriranje na Ovci, iznenadim se uvijek iznova kad vidim tu hiperprodukciju, posebno s ilustratorske strane. Pritom znam da se na jednoj slikovnici radi mjesecima, ako je želiš ozbiljno napraviti. Valjda se danas kod nas nikome ne isplati uzeti toliko vremena: naprave najbrže što mogu jer su honorari mali i od njih se ne može živjeti.

Za mene kao autora teksta i ilustracije – prvi uspjeh je da išta napišem ili nacrtam, drugi uspjeh je kad se to oblikuje u neki oblik knjige, prvo PDF a onda naravno i da postane tiskana knjiga, treći uspjeh je kad to netko pročita i pohvali, ili iznese uopće bilo kakvu kritiku, a četvrti je kad se knjiga čita. Ako knjiga nije čitana, moram razmišljati zašto je to tako – trebam li se prilagoditi ili...

Novi model otkupa knjiga pomalo je ishitren i nedovoljno razrađen. Zato je sad jako bolan za izdavače i naporan za knjižničare. U osnovi to nije loša ideja ako se razmišljalo o knjižarama, samo je prekasno stigla. Sad bi, valjda, knjižari trebali učiniti ono što je prije više 20 godina učinjeno njima: rušiti izdavačima prokušane i razrađene načine prodaje knjižnicama, u koje su puno uložili.

Naš posao je da prodamo priču. Rekla bih da smo mi sofisticirani trgovci. Priču prodaje i izdavač, samo čitatelju, a mi je prodajemo stručnjacima, predčitateljima. Onda sklapamo ugovor, otvaramo pregovore, što je često zapravo dosta uzbudljivo. Također se brinemo i da sve stavke ugovora budu ispoštovane. To radimo za autora i za to nas autori plaćaju.