Iskreno, ne vidim nikakvu vezu između polemike oko raspada FAK-a i ove biblioteke. Prije vidim vezu između uzleta FAK-a i ove biblioteke – i jedno i drugo dogodilo se pod kišobranom Jutarnjeg lista. A što se tiče odsustva autorica iz «Premijere», to ne zaslužuje neki poseban komentar. Osobno mi nije važno tko je napisao nešto, žena ili muškarac. Ne bih nikad objavio ili čitao neku knjigu po principu...

U zadnje me vrijeme zanima upravo to da ispišem stvari koje ne znam ni sam. Nisam zamislio što je daljnja sudbina likova od trenutka kad sam ih ostavio, a ostavljam ih u trenutku kad su u nastavku mogući i život i smrt. Nije potrebno sve reći, a nije potrebno baš sve ni znati. Sam se kao autor odričem toga da znam sve o svojim junacima, baš kao što ni u životu izvan knjige baš nisam upućen u sve što bih...

Jedan kolega me je pitao kako da napiše istinit i uvjerljiv roman o svome malome gradu, kad je taj grad toliko malen da će se svi likovi prepoznati. Takav autorski stav nikamo ne vodi. Pri tome, dakako, ne mislim da bi pisac trebao nekoga vrijeđati i provocirati. Međutim, ako se to dogodi, a u tekstu postoji za to opravdanje, sve je legitimno. Moram priznati da sam se kao autor gotovo zaljubio u svoj glavni lik,...

Dragi mladci i mladice, bez obzira što vi mislili o onoj poznatoj uzrečici iz našeg horvackog sabora, gdje se svojevremeno vodila rasprava o cijeni mozga i pošto je kila - jel jedan il dva za kilo - siva masa ponekad radi sasvim suvislo i u poodmaklim ljetima, čak i kad se ne koriste antisklerin kapsule koje navodno pružaju nezaboravan doživljaj intelektualnog i inog ushita. Adrenalin luduje!

Nakladnici su puno bolje organizirani od knjižara. Knjižare moraju stvoriti osnovne preduvjete, koje čini mi se nemaju, kako bi se uspješno bavili ovim poslom. One bi morale osigurati vlastiti obrtni kapital za redovitu nabavu knjiga, one ne mogu očekivati da ih izdavači financiraju, obzirom da su predhodno potrošili novčana sredstva za izdavanje knjige. Ali bih napomenuo da se i neki nakladnici nekorektno...

Odrastao sam u Zapruđu samo zato što su u doba socijalističkog šika «Chromosaši», a moj otac pripadao je toj skupini, dobivali stanove u tom pitoresknom prisavskom zaseoku. Tako je moj neboder podijeljen na već spomenute «Chromosaše» i one iz «Pobjede», plus nekoliko dotepenaca koji su došli kao ratna odšteta. Na isti su način stanove dobili i zaslužni ili bilo kakvi umjetnici. Zapruđe svakako nije...