Nipošto ne propagiram potrošački debilizam koji je zahvatio ove krajeve. Žalosno je vidjeti mlade ljude koji konzumiraju stvari kao da ih progoni beskrajna glad, koji preuzimaju konzumiranje kao osnovni princip, a ne mišljenje, ne kreaciju. To su na neki način luđaci. Gledajući nedavni Big Brother celebrity imao sam dojam da vidim neke potrošaštvom potpuno poremećene ljude.

Senzacionalizma nikad dosta, novine su prepune tekstova o tome tko je koga ubio, pokrao, sa svim detaljima kako je to napravio. O istinskim ljudskim vrijednostima poput davanja, suosjećanja, istine, miroljubivosti, tolerancije gotovo se uopće ne priča, to više nije in. Također se dovoljno ne populariziraju ljudi koji se svojim životom i radom trude upravo sačuvati te vrijednosti i u tom smislu mediji bi mogli...

Hrvatski čitatelji nemaju na raspolaganju dovoljno stručne literature, a taj nam se manjak učinio najosjetljivijim kada je u pitanju širi europski i svjetski kontekst nacionalne povijesti, ali možda ponajviše srednjoeuropski kontekst - povijest i sadašnjost regije kojoj Hrvatska svakako pripada i bez koje se hrvatska povijest ne može nikako u potpunosti razumjeti. Stoga smo započeli upravo s izdavanjem...

Ne možemo puno napraviti na popravljanju stvari koje su izvan nas samih. Stihija jednostavno nosi sve pred sobom. Na nama je da poboljšavamo sebe, da se sprječavamo da ne doprinosimo kaosu oko sebe, da stječemo identitet i integritet, a mislim da je to i smisao ljudskog postojanja. Svi pokušaji poboljšanja svijeta su zapravo retrogradni procesi – svaki takav pokušaj završi time da svijet postane još...

Broj izdanja hrvatskih autora prevedenih na njemački jezik, s nekim ponovljenim izdanjima, penje se na preko 30, što je pravo čudo u odnosu na sve prošle godine. Osim toga, odmah poslije leipziškog sajma planirano je još desetak novih knjiga, oko kojih se već sad pregovara. Prijevodi iz prethodnih godina su nam također u vidu, naročito kod autora koji su kontinuirano objavljivali na njemačkom, npr....

Žanrovska neodredivost mojih knjiga predstavlja problem teoretičarima i kritičarima jer ne znaju kako bi klasificirali moje tekstove – je li to roman, esej, poezija u prozi ili nešto četvrto. Čitatelji s tim nemaju problema, štoviše, iskustvo mi je pokazalo da takvu žanrovsku neodredivost vole. Vjerojatno zbog toga što naš um funkcionira na takav način, a ne čisto i definirano. Svi nosimo puno...