Ne samo da je neophodno da se iz čiste zajebancije baviš pjesmom, nego se uz malo sreće i ona iz čiste zajebancije bavi tobom. Sve kreće iz zajebancije. Nešto si okrenuo naglavačke, nevješto napravio salto, pao na guzicu, razbio si pičku. Ta činjenica da si u centrifugi neprekidne zajebancije, to je naporno i katkad teško prihvatiti. Jer zajebancija često nije zabavna.

Ne poznajem nikoga tko bi me nazvao optimistom, ponajmanje nepopravljivim. Iako, da, volim zabaviti druge ljude, volim kad se iskreno nasmiju nečemu što sam ispričao ili napisao. I sam se volim smijati tuđim pričama, to mi je podjednako drago, pa i kad je zezanje na moj račun. A što se novinarstva tiče – ne, nisam još kapitulirao, ali ruganje stvarnosti postaje mi sve napornije.

Volim objavljivati knjige u čiju kvalitetu, kao prvo, duboko vjerujem i sam, a kao drugo, koje kao dobre prepoznaju zahtjevni čitatelji (ali to drugo dolazi tek nakon objavljivanja). Teško je objavljivati samo dobre ili odlične knjige, pa su neke od njih prosječne, ali sjajno je da svake godinu ili svake dvije godine uspije jedna stvarno sjajna.

Književnost je prije svega užitak, kao seks; no također je i način samospoznaje, baš poput seksa: zbog toga, kad mi netko kaže da ne voli čitati, mogu mu jedino izraziti sućut, kao što bih napravio s nekim tko mi kaže da se ne voli seksati. Književnost je način da se živi puniji život, bogatiji, složeniji i intenzivniji.

Siguran sam da smo zapravo vrlo okrutna stvorenja. I vi i ja i njemački nacist načinjeni smo od istog materijala. Kad smo u prilici živjeti u normalnim uvjetima, s poteškoćama, ali bez velikih povijesnih potresa, sposobni smo utišati životinju u sebi. Ali postavimo li na čelo nacije luđaka kakav je bio Hitler, sve je moguće.