Nikad se ne držim strogo sinopsisa, iako gostima pošaljem unaprijed pitanja. Ne vidim prostora za više rizika od intervjua, koji je javni govor, i koji mora – uz svu ozbiljnost i pripremljenost – biti ležeran i opušten, i ono što najviše cijenim, spontan, koliko je to moguće. A opet s maksimalnim poštovanjem i sugovornika, ali i svih zamišljenih slušatelja i njihovih očekivanja.

Kao i u svakom drugom poslu, važno je biti svjestan da nećete odmah početi zarađivati, potrebno je neko vrijeme da prihodi nadmaše rashode. Ekonomisti kažu da je za to potrebno tri godine, u našem slučaju je bilo baš tako. Također je važno objavljivati knjige koje će se prodavati, ne može se živjeti samo od potpora kulturnih institucija.

Sajmovi knjiga imaju vrlo važnu ulogu u promociji čitanja i kulture. Dostupni su svima i na jednom mjestu nude široku lepezu naslova, od slikovnica koje najmlađe uvode u svijet čitanja do knjiga za čitatelje vrlo istančana ukusa i razvijenih preferencija. Interliber je mjesto gdje ljubitelji knjiga istražuju svijet riječi, mala zajednica ljudi koji dijele iste interese. Interliber je sajam na koji dolazite...

Mene nose zabavne priče, važno mi je da nisu dosadne, patetične, da nisu po temi stereotipne, dakle, shvaćam da mora biti slikovnica o pranju zuba i ruku, ali nije dobro da su previše opterećene porukom. Važno je da slikovnice nisu rađene kalkulantski, s izričitom namjerom da budu dobre i odgojne za djecu, to mene jako smeta, baš je pozerski.

Ne trebam to ovdje govoriti, vi ste doživjeli rat, on je dio vašeg jezika i identiteta. Znate da, gdje se rat dogodi, iz linije nestaje cijela jedna generacija slomljenih ljudi. Ti se ljudi ubijaju alkoholom, drogom, razbolijevaju se. I zato me užasava kad čujem da klinci sa Zapada glorificiraju rat. Stari moj, nema tu ničeg dobrog!