I zato mi se jako svidjela ideja da u ovoj knjizi prepustim čitatelju da sam zamišlja što više: od izgleda glavnih likova, preko ambijenata u kojima se nalaze, pa sve do misli i osjećaja što ih otkrivaju ili prikrivaju u tim svojim dijalozima. Htio sam što manje opisivati i sugerirati, samo sam odškrinuo vrata i prepustio čitatelju da ih, ako ga zanima, sam širom otvori i zamišlja što je i kakvo je ono...

Prvo se moram i sama upitati zašto sam tako iskomplicirala knjigu i zašto nema slika nego Ivana Sajko unutra čak opisuje kako joj se gade svi ti turisti, nema ni zamamnih recepata, nego Drago Orlić piše kako su Istrani uvijek bili gladni, pa su kuhali juhu od kamena, nema ni golišavih cura u bikinijima na plaži nekog mega-hotela, nego se Daša Drndić prisjeća kako je imala «grozne, poluortopedske,...

Oko dva mjeseca ovog ljeta smo Simo i ja intenzivno radili na rukopisu. Puno mi je pomogao tim više što nije previše inficiran putovanjima pa ga taj dio priče nije odvukao i mogao je objektivnije ući u tekst. Pokazao mi je neke zanatske "cake", jer sam ja samouk pisac, i netko me je morao malo uputiti. Ono što sam naučio, naučio sam od Sime i na tome sam mu zahvalan. Ali, dobro da ga nisam poslušao u jednom...

Dok sam pisao malo sam s kim komunicirao, nisam imao niti neku potrebu za tim. Svijet romana kojeg sam stvarao bio mi je i više nego dovoljan da se osjetim ispunjenim i mirnim. A da budem i posve otvoren, ako to ikoga zanima: riba je bila na lešo ili brudet, vino je bilo cabernet sauvignon Cassillero del Diablo, glazba je bila od Arsena do Milesa Davisa i ranih riječkih punkera, mnogo toga šarenog, doista. I sam...

Vampiri postoje, kao vrlo rijetka psihička boljka koju psihijatrija unatrag petnaestak godina poznaje kao Renfieldov sindrom, dakle manična potreba za konzumacijom krvi, prvo vlastite, pa životinjske, pa ljudske. Neki autori govore i o psihičkim vampirima, koji nas svojim ponašanjem lišavaju životne energije. Mislim da se svi možemo složiti da smo se s takvim bar jednom susreli. Bojim se da je prošlo...

Totalitarni sustavi funkcioniraju tako da vam jednostavno onemoguće svaku aktivnost. Uredio sam dvije knjige, čije je objavljivanje stopirano. Bio sam pozvan na neka književna događanja, ali se to nije realiziralo. Trebao sam izaći iz Kube, ali nisam dobio dozvolu… Izbacili su me iz kulturnog prostora bez puno objašnjavanja. Suptilnost takvog mehanizma „brisanja“ ljudi je najgrotesknija od svega: preko...