Naravno da se projektima globalne neobrazovanosti, u kojima je površnost modus vivendi aktualnog vremena, iluzija knjige na formatu nekog mobilnog uređaja čini praktičnom, ali mi koji smo svoje živote bazirali na kulturi tiskane knjige teško možemo prihvatiti čitanje romana na ekranu, bez mirisa tiskarske boje, bez formata, dizajna, bez naslovne stranice i hrbata...

Slikovnica je najteža forma. Ona spaja poeziju (u kojoj je sve bitno, svaki detalj) i slikovnost (nova slika svijeta). Bez slikovnice mozak svijeta bio bi u mraku ili u 'tamnoj tvari' odraslih ograničenja, strahova i frustracija. Kroz slikovnicu odrasli ipak priznaju da su odgovorni za ono najkreativnije u ljudskom paketu: djecu.

U jednom trenutku postalo je jasno da u Sloveniji nedostaje pregled onoga što se na knjižnom tržištu uopće događa – koje knjige izlaze, kod kojih izdavača i kome su namijenjene. Prostor za knjigu u dnevnim i tjednim medijima postupno se smanjivao, informacije su postajale fragmentirane i nepregledne. Ideja je bila napraviti publikaciju koja će redovito i sustavno pratiti knjižnu produkciju i tu...

U kritici treba biti i osobnog stava kritičara/kritičarke prema djelu, što kritiku također udaljava od znanosti i približava književnosti, no kritika nije ni književnost. Najbliža je možda publicistici, no nije ni to. Kritika po meni nije ni znanstveni, ni književni, ni publicistički žanr, nego nešto četvrto, što ima obilježja svega trojega.

Želimo li neki tekst zaista prevesti kako spada, moramo se o njemu detaljno informirati, uzeti u obzir i domete književne znanosti. Bojim se da to u našem prevodilaštvu nije baš uvijek slučaj. Kako su naši prijevodi dosad izgledali kao da su prepisani jedan od drugog, 'Preobražaj' se nije mogao ni tumačiti drukčije nego što smo to učili u školi, dakle, kao priča o otuđenju s teškom primjesom...