Svatko ima pravo da bude bolji nego što je bio pa to priznajem i hrvatskim lingvistima, ali nitko nema pravo svoja kolebanja svaljivati na tuđa leđa. Htjeli smo mlade pravopisce upravo stoga što ih ne muči prošlost, ni njihove izjave da su hrvatski i srpski jedan jezik, ni naknadna poricanja svega toga. Oni jednostavno govore, pišu i istražuju hrvatski jezik i za Novi Sad ih nije briga. Htjeli smo postići...

Eto, ja sam rođen u selu u kojem nije bilo ni crkve, ni trgovine, ni gostione, samo šuma, svuda šuma, teška zabit u koju medvjed nosi poštu, ali mi je u betonskim blokovima sasvim dobro. Što se tiše samog tog naziva "Eskimi", mogu još reći da su to i ljudi kojih nema u ligi prvaka, nema ih ni na Euroviziji, nema ih na smotri folklora, nema ih u Saboru, nema ih nigdje… Zapravo, oni su tu na našem planetu,...

Tradicija bi trebala biti živ i dinamičan dijalog između »onog što je naše« i »tuđega«, ali kod istočnoeuropskih naroda taj proces ne teče tako zbog toga što mi tuđe prisvajamo i nazivamo svojim, a bojimo se onoga što ne možemo prisvojiti – to je poznati strah od gubitka identiteta u široj europskoj zajednici. Mi ne poznajemo kulturna prožimanja, već samo slijed histeričnih prisvajanja. S tim...

Wei Hui danas ima 33 godine, živi između Šangaja i New Yorka, putuje svijetom predstavljajući svoje knjige, piše i dalje i u intervjuima pazi da ne kaže previše. Prepričava ono što joj se dogodilo, ali izbjegava politička određenja i naglašava da je ponosna što je kineska autorica. Iznimno je susretljiva, što je pokazala i na druženju s hrvatskom publikom, i svjesna da joj se pružila fantastična...

Pogled likova 'Metastaza' na svijet ne razlikuje se puno od onoga iz 'viših' društvenih slojeva, samo što im stil života omogućuje da sve to provedu i u praksi. Rečenice prepune mržnje i predrasuda koje izgovaraju neki od junaka čuo sam od puno obrazovanijih ljudi na visokim pozicijama LID: Roman je nastao kao reakcija na sve ono što se događa oko nas. U meni se nagomilala frustracija izazvana...

I zato mi se jako svidjela ideja da u ovoj knjizi prepustim čitatelju da sam zamišlja što više: od izgleda glavnih likova, preko ambijenata u kojima se nalaze, pa sve do misli i osjećaja što ih otkrivaju ili prikrivaju u tim svojim dijalozima. Htio sam što manje opisivati i sugerirati, samo sam odškrinuo vrata i prepustio čitatelju da ih, ako ga zanima, sam širom otvori i zamišlja što je i kakvo je ono...