Mislim da su moji čitatelji nalik na mene, nemaju to jednostrano razumijevanje onoga što je dobro, što je zlo, u čemu leži odgovornost. Vjerojatno i oni poput mene imaju mentalni sklop koji je usmjeren na igru, također su prilično ironični, jer da bi se moji tekstovi nekome svidjeli, čovjek mora razumjeti ironiju kojom su prožeti.

Naše društvo glorificira nasilje, stalno smo izloženi takvim sadržajima. Na ovome mjestu trebalo bi razlučiti što je stvarnost, a što književnost. Progovarati o nasilju ne znači glorificirati ga, pogotovo ako vjerno prati što se događa u našoj stvarnosti. Ovaj roman je utoliko prozor u iskrivljen prikaz našega svijeta gdje je dobrano reducirana nježnost, premda postoji, a pogled je često usmjeren na...

Pisanje je za mene i kao nekakav ritual, neko posebno stanje, jer kad pišem ja više nisam ja, a pisaća mašina mi je također važna, kad se piše na njoj to je jedna drugačija percepcija – kompjutor zove na brzinu, mašina ne, misao se drugačije formira, kao da je kod pisanja mašinom svaka riječ puno bitnija, osim toga poseban je filing kada udarcem u tipku, na papiru ostane taj otisak – živo slovo,...

U zadnjih par godina kreativna poduzeća imaju i uglavnom vrlo visok stupanj odgovornosti prema društvenoj sredini i ta su poduzeća lideri u pozitivnoj promjeni stava prema okolišu, ekološkim rješenjima, problemima koje nose klimatske promjene, zatim migracije i čitav niz drugih problema današnjeg svijeta.

Ukratko, ova pandemija će u potpunosti promijeniti svijet i dramatično povećati ulogu države nasuprot kapitalizmu, još dugo nakon nje, kao što je to učinio Drugi svjetski rat ili kuge u srednjovjekovnoj Europi, i kao što je već očigledno. Referirajući se na Sebaldova 'Kodu', dodao je: 'Pomislite na vrijeme za mjesec ili dva, kako će sve izgledati?'