Pod okriljem samoće dolazi do osjećaja svojevrsnog usporavanja, sažimanja vremena. Tada u točno definiranoj zoni mozga, potvrdili su to i znanstvenici, subjektivno imamo dojam da se spajamo s beskonačnim. Vjerojatno su zato moje pjesničke zbirke ponekad neobične i čitateljima možda osebujne ili 'strane', kao da su s nekog drugog svijeta.

Ne prihvaćam društvena ograničenja koja se u patrijarhalnom društvu nameću udovicama, starijim ženama, ili starijim neudanim ženama. Nadam se da ponovno osmišljavam tko sam i tko svi možemo biti, opirući se ograničenjima restriktivnih ženskih uloga. Jako sam dobra u ponovnom osmišljavanju: iz bankarice u spisateljicu, Amerikanke u Slovenku.

Ono što Nijemcima nedostaje jest skrušenost. Da smo se stvarno naučili nositi s prošlošću, to bi nas pretvorilo u poniznije ljude. Mnogo sam putovala i posjećivala mjesta gdje su moji preci počinili te užasne zločine. Kad to vidiš, ne možeš ostati isti, vrlo brzo osvijestiš činjenicu da je upravo to ono što i ti nosiš u sebi, to je tvoje naslijeđe, od toga si sazdan.

Pišem o temama o kojima više razmišljam i mislim, nego što li o njima pričam i komuniciram s okolinom. Pišem o onome što vidim i što ne mogu samo tako odbaciti na temelju neke uvriježene društvene predrasude ili stereotipa. Pišem da raskrčim i da osporim, da kontra-argumentiram, ali i da zabilježim vrijednost i važnost nečijeg i života i priče.

[ IZ ARHIVE - 2022 ] Kao i talent i znatiželja nije nešto što se stječe. Ona je dio karaktera, a ja sam je samo usmjerila na ono o čemu i kako pišem. Da, ona je kod mene mračna, jer me zanima tamna sjena koja prati svakog čovjeka, sve stvari, sva bića, a ja joj se posvećujem više nego onome što je odmah vidljivo. Ali, kako je sjena rezultat sunca, znači da mi je svjetlo potrebno u pisanju.