Svako olako zamjenjivanje termina «žensko pismo» danas vrlo trendovskim «chick-lit», u našim je književnim uvjetima također posve pogrešno. Taj dosjetka-termin, naime, podrazumijeva prozu koju pišu žena (za žene), a čije su junakinje urbane mlade žene (osobito one «single»), u kasnim dvadesetim i ranim tridesetim, s karijerom i financijski neovisne, obično u potrazi za onim pravim. Facom, rekli...

Tonko Maroević jednom mi je kazao kako je zadivljen da naša generacija pisaca nije otišla u Zagreb. On sam, priznao mi je, nije imao hrabrosti ostati, nije vidio gdje bi se mogao ostvariti. Meni se, s druge strane, Split uvijek činio izvanrednim mjestom i u tome me nije, premda je vjerojatno trebalo, obeshrabrilo čak ni da sam se naposljetku zaposlio u zagrebačkim novinama, da zagrebački izdavači štampaju...