Kalendar - Korisno - Moderna vremena Info

IZDVOJENO

NAJNOVIJE

PREPORUKE

E-SERVIS

KORISNO

ZABAVA

PRESS & PR

Naslovnica > Korisno > KALENDAR

10.03.2010 srijeda

Boris Vian

- francuski romanopisac, pjesnik, glazbenik...
( Ville-d'Avray, 10.03.1920 - Pariz,23.07.1959 )

Studirao filozofiju; nakon II. svj. rata kretao se u pariškim egzistencijalističkim krugovima, svirao jazz, sudjelovao pri snimanju filmova. Već prvim romanom «Pljunut ću na vaše grobove» («J'irai cracher sur vos tombes», 1946; ekraniziran 1959), pod pseudonimom Vernon Sullivan, privukao pozornost publike, problematizirajući za ono doba nesvakidašnje teme: seksualnost, nasilje, rasizam.

Sljedećih godine piše poetske romane prožete humorom: «Kapric i plankton» («Vercoquin et leplancton», 1946), «Jesen u Pekingu» («L'Automne à Pékin», 1947), «Pjena dana» («L'Écume des jours», 1947), «Crvena trava» («L'Herbe rouge», 1950), «Vadisrce» («L'Arrache-Cceur», 1953). Istodobno je objavio zbirku novela «Mravi» («Les Fourmis», 1949), zbirke pjesama «Zaleđene kantilene» («Canti-lenes en gelée», 1950), «Ne želim krepati» («Je vou-drais pas crever», 1963), te kazališna djela «Mesarenje za sve» («L'Équarrissagepour tous», 1948), «Graditelji carstva» («Les Bâtisseurs d'empire», 1959) i dr.

Predosjećajući smrt, ostvario je neke od najuzbudljivijih opisa strahota smrti i ljepote života. Magijom riječi (neobičnim kovanicama, složenicama, jezičnim inovacijama, dosjetkama) čitatelja uvodi u naizmjenično duhovit i nježan, tjeskoban i groteskan, čudesan svijet u kojem se likovi kreću poput mjesečara, sudjelujući u stvaranju snovite stvarnosti.

Za života ga je cijenila tek nekolicina, no nakon smrti postao je legendom, kako zbog svojega djela izrazite maštovitosti i osebujna humora, tako i zbog burnog života te zauzimanja za antimilitarističke ideje. Njegove studije o jazzu, skupljene pod imenom «Kronike o jazzu» («Chroniques de jazz») izdane su posmrtno, 1967.

Izvor: "Leksikon stranih pisca", Školska knjiga, 2001.

08.03.2010 ponedjeljak

Mato Lovrak

- hrvatski dječji pisac
( Veliki Grđevac, 08.03.1889 - Zagreb,14.03.1974 )

Rodio se u brojnoj obitelji u Velikom Grđevcu, kraj Bjelovara. Pohađao je nižu bjelovarsku gimnaziju, u kojoj je jednu godinu ponavljao zbog negativne ocjene iz hrvatskog. Potom je završio učiteljsku školu u Zagrebu i 35 godina radio kao učitelj u selima i gradićima sjeverozapadne Hrvatske.

Počeo je pisati u razdoblju između dvaju svjetskih radova, kada u hrvatskoj književnosti prevladavaju realističke stilske tendencije, i to novele za odrasle. Godine 1933. objavio je dva svoja najbolja romana. Riječ je o «Djeci Velikog Sela» (1930) romanu kojemu je kasnije dao naslov «Vlak u snijegu»(1933) i «Družbi Peri Kvržice» (1933). Ova su dva romana objavljene u preko 30 izdanja a snimljeni su i kao dječji filmovi. «Vlak u snijegu» preveden je na njemački, mađarski, makedonski, poljski, češki i slovenski jezik.

Od ostalih djela ističu se: «Slatki potok i druge priče za djecu» («Božićni dar», 1930.) «Prijatelji» (1946.), «Divlji dječak» (1952.), «Anka Brazilijanka» (1956.), «Micek, Mucek i Dedek» «Zeleni otok», «Naši dječaci» (1956) i drugi.

Izuzetno plodan, autor nekih tridesetak knjiga, Lovrak je nekoliko desetljeća zabavljao i odgajao mlade čitatelje izrazom koji svjedoči o vremenu, a odlikuje se maštovitošću i humorom.

07.03.2010 nedjelja

Kobo Abe

- japanski prozni i dramski pisac
( Tokio, 07.03.1924 - Tokio,22.01.1993 )

Do šesnaeste godine živio u Mandžuriji, što je znatno utjecalo na njegov svjetonazor. U mladosti se bavio matematikom, čitao djela E. A. Poea, F. M. Dostojevskoga, F. Kafke. Godine 1948. diplomirao medicinu, no ubrzo se posvetio književnosti. Javio se na početku 1950-ih kafkijanskom prozom s posebnom naklonosti prema apsurdu, fantastici, alegoriji i nonsensu.

Gotovo u svim djelima, pomoću bizarnih i alegorijskih situacija, varira temu o nemoći otuđena pojedinca u bilo kojoj vrsti zajednice. U prozi je pokazao naklonost prema komunističkoj ideologiji: zbirka «Izgladnjela koža» (1952), roman «Udruženje gladnih» (1954) te prema socijalnim temama: «Životinje žele u domovinu» (1957).

Autor je romana «Četvrto međuledeno doba» («Daiyon kanpyoki», 1959), «Žena u pijesku» («Suna no onna», 1962), «Lice drugoga» («Tanin no kao» 1964), «Uništena mapa» («Moetsukita chizu», 1967) i «Čovjek-kutija» («Hako otoko», 1973) te drame «Prijatelji» («Tomodachi»,1967), kojom je postigao veliki uspjeh u Japanu.

Roman «Žena u pijesku» dobio je u Francuskoj najviše priznanje za strano djelo, a film H. Teshigahare, snimljen prema tom djelu, nagrađen je na festivalu u Cannesu 1964.

Izvor: "Leksikon stranih pisca", Školska knjiga, 2001.