ČITAJMO DOMAĆE! 'Atavizmirenja' i 'Puteni nametnik' - nove knjige Igora Rajkija

Od danas u sklopu rubrike Vijesti krećemo s novim prilogom - kampanjom pod sloganom "Čitajmo domaće!", ciljanom serijom dodatnih informacija kojima ćemo vam nastojati skrenuti pažnju na nove knjige hrvatskih autora (pisaca, ilustratora...), u ritmu kako se knjige budu pojavljivale u knjižarama.

Iako je nezavidnom položaju autora doprinjelo više međusobno povezanih uzroka, jedan od važnijih sasvim je sigurno i nedovolja vidljivost njihovog rada u širem medijskom prostoru, od novinskih medija pa do onih elektroničkih, pa iako ne gajimo iluziju da jedan portal poput našeg može pokrpati baš sve rupe, uvijek ćemo činiti koliko možemo.

No, uvijek se može i više, stoga i krećemo s kampanjom "Čitajmo domaće!" a dok se produkcija novih knjiga u 2015. malo ne razmaše za početak ćemo se još uvijek osvrtati kojih mjesec-dva unatrag :-)


**

Danas vam skrećemo pažnju na dvije nedavno objavljene knjige Igora Rajkija, "Atavizmirenja!" i "Puteni nametnik", koje se svaka na svoj način odmiču od prevladavajućih obrazaca suvremene hrvatske književnosti.

 
U prošlogodišnjem razgovoru za tportal Rajki je o svojem romanu "Puteni nametnik" rekao i sljedeće: "Osjećaja sam da djelo mora izlaziti iz konvencija, pokazati organsko. Inače je tek mrtav žanr, zadovoljava ukuse, a uopće ih ne stvara. Empatizirate li, već na najnižoj razini, onomatopejno gr u ograničavanju? A ovaj se roman čak i ne opire toliko uz nekoliko gibljivih duhovježbi. Pače, posjeduje operetnu strukturu i više arija. Namijenjen je i proslovkavanju, uz rutinsko prelistavanje. Ima jedan proslov i jednu uputu te nenumerirani psiho-turistički vodič kroz svijest, savjest i nadsvijest koji se proteže kroz knjigu. Dvije vrste fusnota. Jedne su uspomene, druge su alternativne stvarnosti, ali sve ostalo je priča o obitelji i njenim dogodovštinama."

Rajkijeva najnovija knjiga "Atavizmirenja! (B-strana spomen-ploče : autografemija)" izvedbeni je tekst, puno više dramski nego neki drugi suvremeni dramski tekstovi, u kojem autor "otvara" prostor koketiranja dramskog i poetskog.

Ako bi se tražila neka poveznica između obje ove knjige, moguće ju je pronaći u odnosu koji Rajki uspostavlja sa njihovim čitateljima. Naime, Rajki je od onih pisaca koji računa na strpljivog i angažiranog čitatelja, ili kako sam veli na "čitateljstvo koje uistinu traga".

 
***

Igor Rajki, rođen je 1965. godine u Zagrebu. Piše kratke proze, romane, drame i eseje, te knjige za djecu i mladež. Od 1990. redovito objavljuje tekstove u raznim novinama za kulturu i književnim časopisima. Napisao je nekoliko dramskih komada, a u produkciji Dramskog programa Hrvatskog radija izvedeno mu je nekoliko radio-igara.

Važnija djela su mu: "Mamac za duhove" (2003), "Katalog o božjim dostavljačima" (2000), "Umoreske" (2006), "Nebeska semantika" (2007), "Dobro izgledaš" (2008), "Stalak za poljupce" (2010), "Puteni nametnik" (2014) i "Atavizmirenja!" (2014). Zastupljen je u nekoliko antologija: "Najbolje hrvatske priče" 2006. (Zagreb, 2007), "Zbirnik, antologija pripovijesti za mladež" (Zagreb, 2004) te "Blizine, nigdine i fritule" (Zagreb, 2011).

Dobitnik je nagrade književnog časopisa Nomad te dviju nagrada za kratku priču "Zlatko Tomičić" (Karlovac, 2008. i 2010). Njegov dramski tekst za djecu Čarobnjak dobio je prvu nagradu na Ogulinskom festivalu bajki 2010. Jedan je od autora u nagrađivanom dramskom omnibusu "Zagrebački pentagram" (ZKM 2009). Za proznu knjigu "Posuđene ispričnice" (2011) dobiva godišnju Nagradu Grigor Vitez za 2011., a njegov roman "Detektor istine" (2012) bio je u finalu književne nagrade T-portala za najbolji roman te u užem izboru za nagradu "Meša Selimović".