Iskustvo prve ljubavi zajedničko je valjda svim pripadnicima prve vrste, kao i s njime povezani strahovi. Djece na pragu odraslosti kao i njihovih roditelja osupnutih činjenicom da su iz središta priče pomalo gurnuti na rub životne pozornice. Takve su minijature svakodnevice izvrsno oblikovane u prvom dijelu stripa, kad otac vodi unutarnji sukob i postavlja si pitanja kakva bi svaki otac postavio.

Ljudi žele pripadati pa se pridružuju grupi vegetarijanaca, vegana, plesača salse ili joge, književnim klubovima, čitateljskima… Samoća je sve prisutnija, a izraženija je u gradovima nego na selu. Dijelom je to i zbog društvenih mreža, no one su simptom društvene otuđenosti. Ljudi se kroz njih osjećaju povezanima pa, kad se sretnu, jedva i razgovaraju.

Pitanje odgovornosti i laganja jako je važno. U svakodnevnoj komunikaciji ne moramo uvijek paziti što ćemo reći, no želimo li drugome prenijeti informaciju koja može utjecati na njegove stavove, uvjerenja ili život, naravno da to nosi odgovornost i naravno da imamo obavezu da ono što govorimo bude čvrsto utemeljeno!

Većina čitatelja još uvijek misli da su stripovi dječja zabava. Naravno, takvih je stripova mnogo na tržištu pa niti njihovo uvjerenje nije pogrešno, ali svijet stripova nije homogen, više je poput svemira kojim kruže mnogi planeti. Mnogi su stripovi eksperimentalni, nezavisni i bave se proučavanjem društvenih pitanja, a mnogi to ne razumiju.

Duboko vjerujem da je privatnost područje političke borbe. Svi smo mi kulturološki uvjetovani, svi smo mi proizvodi onoga u što su nas oblikovali obitelj, škola, društvo i zajednica. Naša privatnost ne može se promatrati odvojeno od svega toga, a odgovor na pitanje javnog i privatnog još je izazovniji u ovom novom, digitalnom dobu.