Moderna vremena

Pogledaj... sve je puno knjiga.

Ilustracije: John Tenniel

Petra Miočić Mandić ×

Kritika • 10.11.2020.

Elif Shafak : Kako sačuvati mentalno zdravlje u doba podjela

Elif Shafak kroz cjelokupnost svojeg književnog rada pokazuje koliko joj je stalo ozvučiti svaku tišinu, značenjem ispisati svaki prazan prostor i dokinuti 'beznačajnost' u društvu. Ta ju je njezina misija izvela pred sud, učinila prognanicom iz zemlje u čijoj je kulturi odrasla i postavila na, figurativni ili virtualni, stup srama zbog navodne opscenosti i razotkrivanja, u turskom društvu mnogostruko...
Kritika • 07.08.2020.

Danny Goldberg : Služeći slugi – Sjećanja na Kurta Cobaina

Danny Goldberg čitateljima, dakle, neće podastrijeti novi pogled na Kurta Cobaina, neće čak niti baciti novo svjetlo na stare, već dobro upamćene vizure, ali proširit će sliku o glazbenoj sceni s kraja osamdesetih i početka devedesetih i pokazati kako je izgledao život u grotlu nečega što će kasnije prerasti u legendu.
Tema • 24.07.2020.

Sandorfov mini maraton 2020. predstavio istaknute suvremene europske autore

Ulazak u novo desetljeće obavijen je nelagodom, posvemašnjom izolacijom i strahom pa je u tom smislu zanimljivija izjava engleskog autora Davida Szalaya, jednog od gostiju Sandorfovog mini maratona, o tome kako trenutno svjedočimo renesansi putovanja i otkrivanja nepoznatih zakutaka domicilnih nam kontinenata, pa i država.
Kritika • 30.06.2020.

Oyinkan Braithwaite : Moja sestra, serijski ubojica

Ako su dva ukoričena eseja Chimamande Ngozi Adichie Lagos razotkrila kao grad u kojem ženi nije dopušteno da podmiri račun (jer, implicitno, nije joj dopušteno posjedovanje novca), Braithwaite je u svojem crtežu još izravnija i prokazuje ga kao grad u kojem su 'zviždaljke protiv silovanja' obavezna oprema u torbici svake djevojke, žene, ponekad i djevojčice.
Razgovor • 09.03.2020.

Vigdis Hjorth : Kad bi pisanje bilo terapija, svi bi pisci bili zdravi

Nitko nema dužnost dati oprost, nitko ne mora oprostiti. To je vrlo osoban, subjektivan i pojedinačan dar. Ako ga žrtva ne može ili ne želi dati neće biti oprosta. Možemo se pretvarati, možemo govoriti o 'snazi riječi oprosti', i sama žrtva može reći da oprašta, može to učiniti sa smiješkom, ali sve su to trivijalne gluposti kad je stvarni život u pitanju.
Razgovor • 29.10.2019.

Maylis de Kerangal: Srce je poput odaje u kojoj vibriraju naša afektivna sjećanja

Doniranje organa je potpuno fascinantan čin jer je dobrovoljan, anoniman, nema financijske koristi za donora, primatelj ne zna čak niti ime osobe koja mu je spasila dijete, ne postoji mogućnost zahvale. Meni je proces bio zadivljujuć jer u odnos postavlja dva tijela i promišlja kako jedno tijelo može popraviti drugo, kako smrt može popraviti život.
Razgovor • 02.10.2019.

Markus Zusak: Od istinitih roditeljskih priča izgradio sam svoj svijet mašte

Pisanje je vraški teško, a s novim romanom prolazim sve iznova. Zato često gradim zidove između ovog i svijeta mašte i kad se nađem među njima, svjestan sam da neću izići dok ne probijem vrata s druge strane. Uvijek se nalazim između svjetla i tame, balansiram između teških i lijepih strana pisanja. Stoga ne, ja ne mogu otići na odmor od svojih likova.