Na hrvatskoj se književnoj sceni, naime, može uočiti trend prema kojem poglavito autorice svoje heroine za, poglavito preljubničke, prijestupe surovo kažnjavaju. Na sličan način javnom poniženju svoju junakinju podvrgava i Olja Knežević, postupivši prema njoj grublje i od kakvog umjetnika, slikara, ljubavnika.

Nikada nisam imala potrebu da skrivam svoju intimu. Ne vidim zašto bih to radila. Takvo skrivanje bi me iscrpljivalo, a ja ne želim da se iscrpljujem bez razloga. Mislim da moja intima nikome ne šteti, nikoga ne vređa i ne izaziva nikakvo zlo u svetu. Potpuno je bezopasna. Zato ne vidim razlog da je čuvam utamničenu, kao neku divlju zver.

Većina čitatelja još uvijek misli da su stripovi dječja zabava. Naravno, takvih je stripova mnogo na tržištu pa niti njihovo uvjerenje nije pogrešno, ali svijet stripova nije homogen, više je poput svemira kojim kruže mnogi planeti. Mnogi su stripovi eksperimentalni, nezavisni i bave se proučavanjem društvenih pitanja, a mnogi to ne razumiju.

U hijerahijskim će se društvima otpor prema elitama uzgajati jer se za nejednakost, tugu, kronične bolesti i dezintegraciju društva mora pronaći krivac. Uvijek je lakše okrenuti se Drugome, nego izbliza pogledati, doista pogledati kako je kasni kapitalizam stvorio rascjepkanu, depresivnu, ljutu i premorenu javnost, hipnotiziranu blještavim simbolima neodrživog sustava.

Elif Shafak kroz cjelokupnost svojeg književnog rada pokazuje koliko joj je stalo ozvučiti svaku tišinu, značenjem ispisati svaki prazan prostor i dokinuti 'beznačajnost' u društvu. Ta ju je njezina misija izvela pred sud, učinila prognanicom iz zemlje u čijoj je kulturi odrasla i postavila na, figurativni ili virtualni, stup srama zbog navodne opscenosti i razotkrivanja, u turskom društvu mnogostruko...