Postoje brojne popularnoznanstvene knjige – i nije lako odabrati dobre, jer mnoge od njih samo gomilaju podatke bez ikakve poveznice, bez priče i emocije koju bi djeca mogla osjetiti ili zapamtiti. U nastavku preporučujem romane, slikovnice i ilustrirane knjige povezane sa znanošću koje bi djeci mogle proširivati vidike i zainteresirati ih za znanstveni način mišljenja.

Iako nam je možda teško povjerovati, hrvatsko školsko knjižničarstvo je, uz sve svoje nedostatke, jedno od zakonski najuređenijih, ima najobrazovanije školske knjižničare i ima knjižnicu u svakoj školi što je nedostižan ideal za većinu zemalja – na primjer, u Republici Irskoj svega 6 škola ima školsku knjižnicu, sve su srednje škole i u privatnom vlasništvu.

Árpád Kollar zna da su djeca čudni ljudi, koji razmišljaju na drukčiji način. Zato se ne libi u svoje tekstove dodati tonove i tjeskobe koje su naizgled nespojive s djecom. Zašto bi sva literatura za djeci bila vesela, lagana i smiješna? Pa i djeca imaju probleme, umora su, dosadno im je, i odavno znaju da je svijet čudno mjesto. Vjerujem da ovakve knjige pisce za djecu mogu podučiti kako bez predrasuda i...

O kojoj se god razvojnoj ili obrazovnoj razini radilo, svi redom svjedoče o istom – što se više u jeziku opustimo, što više slobode dopustimo i sebi i drugima, što više doista slušamo druge i uspijevamo se s njima sporazumjeti o onome o čemu i mi i oni imamo što reći, to je veća vjerojatnost da ćemo biti spremni ući u svijet pismenosti.

Čini se kako mnogi kolegice i kolege kroatisti (a i dio pisaca, rekao bih) nikako da shvati kako je period osnovne škole period stjecanja čitalačkih navika. Drugim riječima, ključno je u osnovnim školama da djeca zavole čitati. Jednom, kada dakle zavole čitati knjige, bit će prilike i za pisce poput Jagode Truhelke, Augusta Šenoe ili Zlate Kolarić-Kišur.