Árpád Kollar zna da su djeca čudni ljudi, koji razmišljaju na drukčiji način. Zato se ne libi u svoje tekstove dodati tonove i tjeskobe koje su naizgled nespojive s djecom. Zašto bi sva literatura za djeci bila vesela, lagana i smiješna? Pa i djeca imaju probleme, umora su, dosadno im je, i odavno znaju da je svijet čudno mjesto. Vjerujem da ovakve knjige pisce za djecu mogu podučiti kako bez predrasuda i...

Mladim čitateljima ne možeš podvaliti muda pod bubrege ili rog umjesto svijeće (kao ni svijeću umjesto roga naravno), oni ne pristaju na muljanje, oni će na književnom susretu glasno i jasno reći ovo mi ne valja, za razliku od odraslih čitatelja koji će se na književnom susretu s piscem četrdeset pet minuta smješkati, a u sebi mu željeti da se zapali stolica pod njegovim dupetom.

Nedvojbeno je da Hrvatska ima vrsnih autora knjiga za djecu i mlade, pisaca i ilustratora, ali ako se pogledaju Top liste najprodavanijih knjiga i slikovnica iz te kategorije, vidljivo je da su npr. u prošloj 2024. godini u knjižarama bila najprodavanija (uz rijetke iznimke) prijevodna izdanja, i to mahom onih najpoznatijih svjetskih autora/ica koji dominiraju i na inozemnim tržištima knjiga.

Čini se kako mnogi kolegice i kolege kroatisti (a i dio pisaca, rekao bih) nikako da shvati kako je period osnovne škole period stjecanja čitalačkih navika. Drugim riječima, ključno je u osnovnim školama da djeca zavole čitati. Jednom, kada dakle zavole čitati knjige, bit će prilike i za pisce poput Jagode Truhelke, Augusta Šenoe ili Zlate Kolarić-Kišur.

U kontekstu mjera štednje vodećih europskih država teško je reći kako bi Hrvatska reagirala da je u međuvremeu i sama uvela neki format kulturnih vaučera. Ispada da je lakše ne pokušati pa se onda kasnije i ne suočiti s problemom, a za sada je mogućnost uvođenja kulturih vaučera tek stidljivo naznačena u strateškim dokumentima Vlade RH i Ministarstva kulture i medija, što nije i garancija da će se s...