Odgovarajući na uočene devijacije današnje škole, autori izrijekom govore o izgubljenom mostu između života i škole, no ne čine to onako kako to danas često čujemo u svijetu krajnje pragmatičnosti i materijalizma, nego s mišlju o boljem, istinski uključivijem i tolerantnijem društvu. Govoreći o tom mostu, oni ističu kako škola za generaciju 'izvan okvira' od mladih ljudi ne očekuje načine...

Literaturu ne smijemo opterećivati političkom korektnošću, apropos čega nisam posve siguran bi li ovakav prvijenac – da se dogodio negdje drugdje (recimo u Hrvatskoj) – imao šanse proći kao prvorazredna književna senzacija. Potomci imigranata, klinci suočeni s krahom iluzija potaknutim klasnom podjelom, teško da imaju želju (umjesto na autodestrukciju) usredotočiti se na politički korektni narativ...